Dok svijet gleda ka Bosni i Hercegovini kroz prizmu Dejtonskog sporazuma i vječne mantre o "multietničkom skladu", ispod radara se odvija prava politička diverzija čiji je krajnji cilj — sahraniti ideju građanske države jednom zauvijek i zakucati posljednji ekser u lijes Bosne kao jedinstvene cjeline.
Nova analiza koja se ovih dana širi američkim političkim krugovima zapravo nije ništa drugo nego perfidni pamflet pisan mastilom mržnje, nostalgijom za ratnim zločinima i frustracijama poraženih projekata iz 90-ih. Svi stari snovi o podjelama, etničkom čišćenju i "konačnim rješenjima" sada su umotani u celofan navodne stabilnosti, decentralizacije i tobožnjeg ekonomskog napretka.
Ono što se ovdje predlaže nije ništa drugo nego brutalna amputacija BiH: razrezati je na tri etničke jedinice, pokopati OHR, izbaciti strane sudije, i konačno pretvoriti ovu državu u Frankenštajnovu tvorevinu sastavljenu od plemenskih torova. Oni koji sanjaju ovakav scenarij očigledno i dalje boluju od sindroma Velike Srbije i Herceg-Bosne, a sada, u novom ruhu, taj virus šire kroz američke konzervativne kanale.
S posebnom strašću napada se koncept građanske države. Navodno, "fikcionalni bosanski identitet" služi za favoriziranje Bošnjaka, pa se traži ukidanje principa "jedan čovjek, jedan glas" — osnovnog temelja svake moderne demokratije. U ovoj izopačenoj logici, građanin nije individua s pravima, nego isključivo etnička ćelija koja mora biti kontrolisana, prebrojana i zatvorena u svoj nacionalni rezervat.
Osim udara na OHR i Ustavni sud, autori ovog plana žele i punu kontrolu nad izbornim procesima. Nema više "građanskih podvala", nema više "unitarizma" — samo čistokrvne etničke zone u kojima će lokalni voždovi napasati svoj narod, dok međunarodni tutori aplaudiraju iz VIP lože.
Ono što je najodvratnije u cijeloj priči jeste uporno korištenje mitova o "radikalizaciji Bošnjaka", "iranskoj prijetnji" i "islamskom terorizmu" kao alibija za uvođenje aparthejda. Kroz prozirne floskule o džihadistima, iranskim gardama i muslimanskim bratstvima, pokušava se stvoriti slika Bošnjaka kao vječnog vanjskog neprijatelja, dok se zaboravlja da je upravo Zapad prije tri decenije gledao kako se nad tim narodom sprovodi genocid.
Oni koji danas govore o "opasnosti radikalizma" ne spominju stotine hiljada protjeranih, desetine hiljada ubijenih i stotine silovanih žena u logorima širom Bosne. Ne, njima je važnije dokazati da je svaki Bošnjak tempirana bomba, da svaka džamija krije "iranizirani" podrum i da svaki pokušaj jačanja države predstavlja agresiju na "prava Hrvata i Srba".
I kao šlag na tortu, traži se izbacivanje karijernih diplomata i zamjena ambasadora, da bi se umjesto profesionalaca postavili politički pijuni koji će poslušno provoditi etničke scenarije pisane u Zagrebu i Banjoj Luci.
Cijela ova kampanja je monumentalno licemjerje: dok se poziva na decentralizaciju i "švicarski model", cilj je isključivo — podjela, segregacija i etničko čišćenje bez metka. Ovaj plan nije ni nova ni originalna ideja. To je stari fašistički katalog, prepakovan u analitičke izvještaje, kako bi se srušili temelji jedine istinske vrijednosti BiH — multietničkog suživota.
Niko ovdje ne spominje kako bi izgledao život običnog čovjeka. Niko ne brine o mladima koji žele otići jer ne žele biti zauvijek zarobljeni u nacionalnim torovima. Niko ne spominje preživjele iz Prijedora, Srebrenice, Ahmića, Grabovice… Njihova krv više nije važna, jer se sada pišu nove karte, crtaju nove entitetske granice, pakuju nova opravdanja za stare zločine.
U konačnici, ovaj plan je brutalni nastavak rata drugim sredstvima. Ideja nije stabilnost, već dominacija i kapitulacija. Ne traži se mir, nego kapitulacija ideje Bosne. Ne traži se zajednički život, već kolektivni grob za građansku BiH.
Poruka je brutalno jasna: genocid se nagrađuje, etničko čišćenje postaje osnova novog ustroja, a agresori dobijaju status "legitimnih predstavnika naroda".
I nemojte se zavaravati — ako ovakav plan prođe, sutra će doći nova preispitivanja granica, nova opravdanja za nasilje, nova izmišljanja neprijatelja. Jer ako jednom prođe logika sile, ona nikad ne staje.
Građani Bosne i Hercegovine, a posebno Bošnjaci, moraju shvatiti da ovo nije nikakva administrativna igra, niti politička "reforma". Ovo je direktan udar na pravo na postojanje. Ovo je memorandum nove etničke dekonstrukcije, hladniji i perfidniji nego ikad.
Ako se ovaj plan sprovede, BiH neće nestati preko noći, ali će umirati polako, u mukama, a svijet će gledati i pričati bajke o "mirnom razlazu", "dogovorenoj reformi" i "demokratskim procesima".
Da, ovo je rat — ali rat bez metaka, bez fronta, rat pera i para, rat u kojem je jedini cilj da se Bošnjaci svedu na statističku grešku, da se ideja Bosne pretvori u fusnotu, a da se sav heroizam otpora izbriše iz kolektivnog pamćenja.
Vrijeme je da se probudimo, da dignemo glas, da ne dozvolimo da historija ponovo bude ispisana u kabinetima s perom koje miriše na mržnju. Jer ako sada zašutimo, sutra ćemo šutjeti nad novim masovnim grobnicama — ovoga puta iskopanim na papiru, a ne bagrom.
