U zemlji gdje je kvorum postao najskuplja riječ u političkom rječniku, Bosna i Hercegovina je doživjela da njene institucije hajde što padaju na aferama koje zataškavaju, korupciji, nepravdi, na međunarodnim sankcijama – ona pada i na običnom „nedostatku ruku“.
Obaranje kvoruma više nije politički alat, to je postao sistem vladanja. Tiha blokada države, bez metka, bez puča, bez formalne krize.
Samo trojica koji „nisu došli na posao“ mogu držati cijelu zemlju taocem.
Jer, kad vlast počiva na ucjenama, onda je najlakše ostati na vlasti tako što spriječiš da bilo šta funkcioniše. A to je upravo ono što se danas dešava – državne institucije se ne ruše, one se jednostavno ne sastaju. Ne donose odluke, ne raspravljaju, ne rade. I tako, paradoksalno, političari „vladaju“ upravo time što ne vladaju.
Evropski put? Samo ako ne uključuje kontrolu
Kada Evropa traži da Bosna i Hercegovina reformiše svoje zakone, ojača institucije i uvede mehanizme kontrole, domaći politički lideri to čuju kao najavu katastrofe. Jer, u zemlji gdje je pola sistema izgrađeno na „uslugama“, „dogovorima“ i „privremenim rješenjima“, ulazak u evropski okvir znači jedno – polaganje računa. A polaganje računa znači gubitak moći. Zato su svi evropski zahtjevi prihvaćeni formalno, ali blokirani u praksi.
Oni koji najglasnije pričaju o „evropskom putu“ zapravo ga najviše koče, jer znaju da bi taj put otkrio previše – račune u inostranstvu, lažne koncesije, fiktivne tendere i beskonačne privatizacijske prevare.
Zato je obaranje kvoruma savršeno oružje: ne možeš biti kriv za loše odluke ako nijedna odluka nije donesena. Ne možeš biti odgovoran za neuspjeh ako „nisi bio tu“.
Koncesije – legalizovana krađa u rukavicama
Ništa ne pokazuje razmjere ludila ove zemlje kao činjenica da država plaća stotine miliona maraka da bi otkupila vlastitu imovinu – koncesije koje su davno trebale biti iskorištene. Strani „investitori“, ti heroji tranzicijskog kriminala, dobili su od države pravo na istraživanje i eksploataciju rudnih bogatstava, šuma, rijeka i zemljišta. Nisu uradili ništa – osim što su te papire zaključali u sef. I sada, država, kao najnaivniji kupac sopstvenog stana, plaća da „vrati“ ono što joj već pripada.
Ko je ovdje lud? Oni koji uzimaju ili oni koji plaćaju? Ili, možda, cijeli sistem koji je dozvolio da prirodna bogatstva postanu instrument političke trgovine i privatnih profita?
Rudna bogatstva, šume, rijeke i zemlja – to su temelji svake države. A kod nas su ti temelji pretvoreni u zalog privatnog bogaćenja. Sve ostalo – privreda, poljoprivreda, energetika – naslonjeno je na te resurse. Kad ih prodaš, ostaješ bez tla pod nogama.
Obaranje kvoruma – nova forma političke pljačke
Da li iko zaista misli da su političke blokade u Bosni i Hercegovini slučajne? Da je obaranje kvoruma „politička nesuglasica“? Ne, to je plan. To je način da se zadrži status quo, da se zaštiti sve što je do sada opljačkano i da se spriječi svaka revizija i kontrola.
Jer, ako institucije ne rade – nema istraga. Ako nema sjednica – nema novih zakona. Ako nema novih zakona – nema ni novih pravila koja bi mogla raskrinkati stare prevare. I tako se, pod parolom „odbrane nacionalnih interesa“, zapravo brani privatni kapital stečen iz državne kase.
Bosna i Hercegovina nije nefunkcionalna slučajno. Ona je nefunkcionalna po dizajnu. I to je najstrašnija istina.
Poruka svijetu: „Mi nismo spremni“ – ili „Mi ne želimo“?
Svaka nova blokada, svako obaranje kvoruma, svaka „nemogućnost postizanja dogovora“ – sve to šalje jasnu poruku svijetu: Bosna i Hercegovina ne želi biti uređena država. Ne zato što ne može, nego zato što bi uređena država ugrozila interese onih koji je „vode“.
U uređenoj državi nema prostora za fantomske koncesije, fiktivne ugovore, privatne tender-lance i dogovore ispod stola. U uređenoj državi, političari idu u zatvor kad zloupotrijebe položaj, a ne u ambasade da objašnjavaju kako su „branili nacionalne interese“.
Zemlja talaca
U konačnici, narod plaća cijenu svake blokade. Svakog nedolaska na sjednicu. Svake obustave rada. Dok se političari „takmiče“ ko će duže držati državu u stanju paralize, građani se takmiče u preživljavanju. Dok oni obaraju kvorume – narod obara glavu.
Jer, obaranje kvoruma danas nije samo tehnički problem. To je simbol – dokaz da je Bosna i Hercegovina postala zemlja u kojoj je najefikasniji način da vladaš taj da ne radiš ništa.
I zato, da – obaranje kvoruma jeste sredstvo za održavanje vlasti. I jeste način da se sakrije istina o tome ko je opljačkao ovu državu, njene resurse i budućnost. Sve ostalo su samo – izgovori.
