U sarajevskom naselju Otoka, na mjestu tragedije u ulici Žrtava fašizma, ispred broja 12, delegacija Kantona Sarajevo okupila se da oda počast devetorici nevino ubijenih građana i obilježi 31. godišnjicu jednog od mnogih stravičnih događaja tokom opsade Sarajeva 1992-1995. godine.
Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti, prisutni su se s tugom i dostojanstvom prisjetili nevinih žrtava, čija su imena ostala zauvijek urezana u sjećanje grada.
Tog kobnog dana, pod eksplozivnim udarom granate ispaljene s agresorskih položaja, život su izgubili Elma Geko, Slavojka Govedarica, Semir Haseta, Amina Hećo, Ajdin Hodžić, Ibrahim Huskić, Vinko Lončar, Silvijo Mačorović i Božidar Šuka. U samo jednom trenu, njihovi životi su prekinuti, a srce grada zauvijek obilježeno ovom tragedijom. Osim njih, u granatiranju je teže i lakše ranjeno još 38 sugrađana, čiji su životi zauvijek promijenjeni.
Muzafer Teskeredžić iz Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, prisjećajući se ovog tužnog dana, istaknuo je značaj kulture sjećanja za budućnost: "Danas je dan tuge i boli. Na ovaj dan, devet nevinih civila je izgubilo život. Kultura sjećanja nije samo čin prisjećanja, već i način da osiguramo da se ovakva stradanja nikada ne zaborave. Srpski agresori koji su ubili nedužne građane Sarajeva još uvijek nisu odgovarali za svoje zločine. Oni koji su pucali iz snajpera, koji su sijali smrt po ovom gradu, još uvijek hodaju slobodni. Pravda čeka predugo. Vrijeme je da se procesuiraju, da nevine žrtve dobiju mir."
Među prisutnima je bio i Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva, koji je s bolom podsjetio da je među devet žrtava tog dana bilo i petero djece. Njegove riječi oslikale su duboku tugu, ali i nepokolebljivu potrebu za pamćenjem i prenošenjem istine budućim generacijama. "Važno je da čuvamo sjećanje od zaborava," rekao je Grabovica. "Važno je da razvijamo kulturu sjećanja kao sistemsku vrijednost, kao naslijeđe koje će budućim generacijama osigurati jasnu sliku prošlosti. Ako mladi ne poznaju svoju prošlost, kroče u nesigurnu i neizvjesnu budućnost."
Ova godišnjica, poput mnogih drugih u Sarajevu, podsjeća na vrijeme kada je ovaj grad bio izložen nemilosrdnom granatiranju, kada su nedužni građani stradavali pod snajperskim hicima i eksplozivima, a ulice bile natopljene tugom i bolom. Ali, uz sve tragedije, ostaje i odlučnost da se pravda konačno ostvari. Ovakva sjećanja podsjećaju na važnost pravde koja se mora postići, na potrebu da počinitelji odgovaraju za svoje zločine, da bi nevine žrtve i njihove porodice pronašle barem tračak mira.
