Živimo u vremenu globalnih preokreta i promjena koje dotiču sve aspekte života - od naučnih i tehnoloških postignuća do promjena u društvenim vrijednostima i ponašanju.
Umjetna inteligencija ubrzano postaje dio svakodnevnice, dok naučno-tehnološki napreci donose neslućene mogućnosti, ali i opasnosti koje prijete globalnoj stabilnosti. Iako su promjene brze i dubinske, još nije jasno vode li nas ka napretku ili nas pak uvode u doba velikih nesigurnosti i sukoba. U ovom vrtlogu, obrazovni sistem, ključni nosilac razvoja društva, čini se zarobljenim između prošlosti i budućnosti, nesposoban da u potpunosti odgovori na izazove koje donosi savremeno doba.
Dok nauke i tehnologije napreduju, oblast humanističkog obrazovanja stagnira, što je posebno zabrinjavajuće jer upravo taj segment igra ključnu ulogu u oblikovanju pojedinca spremnog za izazove i složenosti današnjeg svijeta. Danas je više nego ikada važno usmjeriti pažnju ka afirmaciji etike, empatije, tolerancije, morala, istine i pravde. Nedovoljno se radi na razvijanju kritičkog razmišljanja, samopouzdanja, kreativnosti, radnih navika i komunikacijskih vještina - ključnih faktora za uspjeh pojedinca u životu i doprinosa društvu.
Tri dosadašnja međunarodna istraživanja koja su uključivala učenike iz Bosne i Hercegovine potvrdila su da je naš obrazovni sistem u lošem stanju. Rezultati zahtijevaju ozbiljnu državnu strategiju za reformu javnog obrazovnog sistema, kako bi postao temelj napretka i prosperiteta. Globalizacija je dovela u pitanje mnoge tradicionalne vrijednosti, dok nove, koje bi trebale reflektirati duh savremenog doba i postati vodilje ljudskog djelovanja, nisu jasno definirane. Danas živimo u društvu u kojem je novac, a ne kvalitet života, postao vrhunska vrijednost, dok potrošački mentalitet i težnja za profitom zamjenjuju prave životne prioritete. Na ovaj način gubimo iz vida humanističke vrijednosti koje su ključne za dugoročnu stabilnost i razvoj civilizacije.
Cilj obrazovanja nije jednostavno prenošenje informacija, već razvoj sposobnosti i vještina koje će mladim ljudima omogućiti da se, po završetku školovanja, uspješno uključe u profesionalne procese, ali i da u privatnoj sferi donose odgovorne i kvalitetne odluke. Svaka devijacija u obrazovnom sistemu ostavlja dugoročne posljedice na pojedinca i društvo, što vodi ličnim i društvenim krizama. Zbog preplavljenosti kontradiktornim informacijama, mnogi su danas zbunjeni i nesposobni donositi ispravne odluke, što političke elite koriste za manipulaciju, zastrašivanje i očuvanje vlastite moći i interesa.
Koliko je obrazovanje ključno za budućnost pojedinca i društva potvrđuju i riječi kineskog filozofa Han Hanga: “Ako misliš na jednu godinu - posij žito, ako misliš na više godina - posadi drvo, a ako misliš na stotinu godina - obrazuj narod.” Međutim, svijet još uvijek nema jedinstveni odgovor na pitanje kako bi idealan obrazovni sistem trebao izgledati. Postoji niz različitih strategija koje definiraju potrebne vještine i kompetencije za različite oblasti života, no primjena novih metoda u postojećim sistemima pokazuje se izazovnom i neefikasnom.
Svjetski ekonomski forum je 2015. godine definirao osnovne elemente pismenosti za budućnost: čitanje, pisanje, audio-vizuelnu pismenost, naučnu i digitalnu pismenost, kao i vještine komunikacije, donošenja odluka i društvenu svijest. U skladu sa ovim, neophodno je sagledati stanje obrazovnog sistema na Zapadnom Balkanu, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Od raspada bivše Jugoslavije, države regiona nisu radile na pomirenju, već su političke elite nastavile poticati tenzije i podjele pod izgovorom zaštite nacionalnih interesa, sve u cilju očuvanja vlastite moći.
U ovakvom okruženju, obrazovni sistemi zemalja bivše Jugoslavije suočavaju se sa brojnim problemima. Svaka zemlja ima vlastitu verziju historije, a političke elite oblikuju prošlost prema svojim interesima, često zanemarujući antifašističku tradiciju i kulturnu baštinu. Također, u nekim multietničkim sredinama, učenici su podijeljeni po nacionalnim pripadnostima i obrazuju se u sistemu “dvije škole pod jednim krovom”. Ovaj pristup dodatno doprinosi podjelama u društvu i sprečava istinsku integraciju i međusobno razumijevanje.
Niska ulaganja u obrazovanje i nauku, kao i neusaglašenost obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada, rezultiraju visokom stopom nezaposlenosti i nedostatkom kvalifikovane radne snage. Stručnjaci upozoravaju na ove posljedice, ali političke elite ostaju pasivne, promatrajući masovni odlazak mladih i obrazovanih ljudi iz regiona, što im, čini se, odgovara jer odlaze oni koji nisu njihovi glasači.
Tradicionalni obrazovni modeli zasnovani na pasivnom primanju informacija sputavaju potencijal djece. Djeca prirodno vole učiti, istraživati, crtati i izražavati se kreativno, no zastarjeli programi i neadekvatni nastavnički materijali dovode do gubitka radoznalosti i motivacije. Umjesto poticanja kritičkog razmišljanja, timskog rada i rješavanja problema, obrazovni sistem stavlja fokus na memorisanje informacija, što nije dovoljno za uspjeh u modernom svijetu.
Situacija u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine je posebno kompleksna. Pored problema zajedničkih za region, sistem je dodatno podijeljen i usmjeren ka očuvanju etničke i vjerske podjele, što je posljedica poslijeratne privatizacije i političkih struktura izgrađenih na nacionalizmu. Dejtonski sporazum je omogućio formiranje entiteta i kantona, što je dodatno zakompliciralo obrazovni sistem, koji danas funkcionira kao podijeljeni sistem, sa tri različita nastavna plana i programa i dodatnim podjelama na kantonalnom nivou.
U javnom obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine etnonacionalizam zamjenjuje ideologiju bratstva i jedinstva, a uz podršku vjerskih zajednica, mladi se obrazuju unutar okvira etničkih identiteta. Ovaj sistem ne samo da stvara podijeljeno društvo, već urušava ugled obrazovnih institucija, čije se vrijednosti dovode u pitanje zbog niskih ulaganja, nedostatka podrške nastavnom osoblju i prisutnosti lažnih diploma. Obrazovni sistem Bosne i Hercegovine zahtijeva temeljnu reformu koja će prepoznati i valorizirati zajedničke vrijednosti i omogućiti razvoj kompetentnih i kritički mislećih pojedinaca, spremnih na suočavanje s izazovima savremenog svijeta.
Bosna i Hercegovina mora pristupiti ozbiljnoj analizi obrazovnog sistema, redefinisati vrijednosti i strategije obrazovanja koje bi u prvi plan stavile kvalitetno obrazovanje kao temelj društvenog napretka, jednakih mogućnosti i mira u regionu.
