Nevrijeme je zahvatilo regiju, a najgore od svega – naši političari ponovo su tu, zauzeti izjavama koje više liče na pokušaj da se opere vlastita odgovornost nego na stvarnu reakciju na katastrofu.
Obustava letova, paralizovani vozovi i zavejani putevi nisu samo test prirode, već i test institucija, sistema i ljudi na vlasti. I što se dogodilo? Obustava letova zbog nevremena postala je savršena prilika da političari, umjesto da upravljaju krizom, ponovo upravljaju svojim pričama o tome kako su "sve ispravili", dok istovremeno dobijamo još jedan dokaz da nisu sposobni da upravljaju ni s osnovnim, svakodnevnim izazovima.
Dok građani pokušavaju pronaći način da stignu na posao, kući ili do najbliže bolnice, političari se kriju iza složenih fraza o "brzom djelovanju" i "koordinaciji" koja zapravo nikad ne dolazi. Početni potresi prirodne nepogode nisu samo uzdrmali infrastrukturu, već su duboko uzdrmali povjerenje u vlast. Bez obzira na to koliko puta čuli izjave poput "svi resursi su na terenu" ili "situacija je pod kontrolom", na kraju se sve svodi na isto – opasne, neodržive uvjete, a političari koji se smiju iza svojih osmijeha dok je narod ostavljen da sam snosi teret.
A sada dolazi prava lekcija iz političkog junaštva: Oni koji su "u frontu" nisu na terenu, već ponovo u kabinetima, naslonjeni na telefonske pozive i prepiske s kolegama iz drugih entiteta, od kojih svi zajedno rade samo na tome da se okrenu ka najbližem i politički najisplativijem "krivcu". Ako nismo u stanju da održimo osnovne životne funkcije i transport u jednoj regiji koja se suočava s nevremenom, kako ćemo onda upravljati puno težim, dugoročnijim problemima?
Ali da se razumijemo, političari neće propustiti priliku da se "priključe" onim malim pobjedama – poput postavljanja nekoliko plastičnih barijera na klizavim ulicama i govorenju da su to "hitne mjere za zaštitu građana". To je politički štos: uvijek nešto što se može pokazati u medijima, a onda sve padne u zaborav čim se magla raziđe. I dok se političke stranke natječu u tome ko je brže i efikasnije ispalio najotrovniji politički stih na račun konkurencije, stvarni problem ostaje – koliko dugo ćemo još trpjeti vlast koja, očigledno, ne zna ni osigurati osnovne uvjete za život u svojoj zemlji?
Najteže od svega je što, nakon svake ove "krize", političari neće doživjeti posljedice. Njihovi avioni neće ostati na tlu, vozovi će ponovo voziti, a putevi će se ponovo očistiti – ali za sve nas, građane, ostat će nova lekcija: ne treba vjerovati onima koji vladaju jer priroda uvijek pogađa tamo gdje nas političari ne mogu zaštititi.
Kada priroda stavi na test naše sposobnosti da preživimo, postavlja se pravo pitanje – što će učiniti političari kada im se priroda nasmije u lice, a ne samo zima, magla i snijeg? Hoće li opet nasmiješeni pričati o tome kako je "situacija pod kontrolom", ili će konačno preuzeti odgovornost i početi raditi nešto korisno? Za sada, odgovor na to pitanje ostaje duboko zakopan u složenim izjavama i prljavim političkim igrama.
