Srbija i Kosovo povećavaju vojne sposobnosti u vrijeme kada EU i NATO proširuju podršku sigurnosti u regiji.
Brzo povećanje odbrambenih troškova u Evropi, uzrokovano ratom u Ukrajini i tenzijama na Bliskom istoku, direktno utiče i na Zapadni Balkan. Zemlje u regionu dobijaju pristup novom oružju i vojnim sistemima, dok istovremeno i dalje postoje neriješeni politički i teritorijalni sporovi. Ovaj razvoj događaja testira regionalnu stabilnost i sposobnost Evropske unije da djeluje kao stabilizirajući faktor u svom susjedstvu.
Balkan je tokom 1990-ih iskusio oružane sukobe i ostaje regija krhkih tenzija između susjeda. U tom kontekstu, rast vojnih arsenala zemalja kandidata za EU odvija se paralelno s procesom integracije koji je dugi niz godina ostao spor i neizvjestan.
Prema analizi Evropskog instituta za sigurnosne studije (EUISS) u Parizu, ponavljajuće tenzije i institucionalna fragmentacija u regiji obično nisu ograničene samo na lokalni nivo. Događaji na Balkanu, prema institutu, često postaju test za političku i stratešku koheziju Evropske unije.
Povećanje uloge EU i NATO-a u regionalnoj sigurnosti
Nakon što je Rusija izvršila potpunu invaziju na Ukrajinu 2022. godine, Evropska unija i NATO pokrenuli su niz finansijskih inicijativa za jačanje odbrambenih sposobnosti Evrope. Ove inicijative su uključivale i zemlje Zapadnog Balkana.
Jedan od instrumenata je program zajmova Sigurnosna akcija za Evropu (SAFE), u kojem Hrvatska učestvuje kao država članica EU. Istovremeno, NATO je aktivirao Mirovni fond, fond od oko 90 miliona eura koji podržava sigurnosne projekte u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Ovi programi daju Briselu određeni stepen uticaja na usmjeravanje odbrambene politike zemalja učesnica. Međutim, paralelno sa ovom zapadnom podrškom, Srbija i Kosovo također razvijaju nezavisne programe za jačanje svojih vojski.
Ovo vojno takmičenje odvija se istovremeno s transformacijom odbrambene politike u Evropi i s naporima EU da proširi sigurnosnu saradnju sa zemljama kandidatima.
Dvosmislena vanjska politika Srbije
Srbija ima jednu od najdvosmislenijih vanjskih politika u regiji. Održava bliske odnose s Rusijom i Kinom, a istovremeno ostaje kandidat za članstvo u Evropskoj uniji.
Njen odbrambeni budžet je najveći na Balkanu, oko 2,2 milijarde eura godišnje, što Srbiju čini najmoćnijim vojnim akterom u regiji.
Istovremeno, Srbija je izvezla oružje u Ukrajinu u vrijednosti od preko 800 miliona eura, čak i dok održava političke i energetske veze s Rusijom. Ovaj dualizam u vanjskoj politici izazvao je sumnje u nekim evropskim prijestonicama u vezi sa strateškom orijentacijom zemlje.
Srbija također provodi zajedničke vojne vježbe s Kinom i kupila je značajan dio svojih vojnih sistema od Pekinga, uključujući dronove i sisteme protivraketne odbrane.
Istovremeno, Beograd je zaključio važne sporazume sa zapadnim zemljama. Beograd je kupio borbene avione Rafale od Francuske, koje su finansirale francuske banke, i ima značajnu saradnju u oblasti naoružanja sa Izraelom.
Ova kombinacija strateških partnerstava čini Evropskoj uniji nejasnom u kom pravcu Srbija ide dugoročno.
Prema riječima Marka Savkovića, višeg savjetnika u istraživačkom institutu ISAC fonda u Beogradu, glavno pitanje je priroda novih vojnih sistema: da li su dizajnirani isključivo za odbranu ili uključuju i ofanzivne sposobnosti.
Brza izgradnja vojnih kapaciteta na Kosovu
U međuvremenu, Kosovo je također značajno ubrzalo proces militarizacije i modernizacije svojih sigurnosnih snaga.
Jedan od najznačajnijih događaja je kupovina neotkrivenog broja dronova Bayraktar TB2 iz Turske, koji se smatraju naprednim sistemima za nadzor i taktičke operacije.
Međutim, Srbija i dalje održava značajnu vojnu prednost. Srpska vojska ima oko 22.000 aktivnih vojnika, dok Bezbednosne snage Kosova (KBS) broje oko 5.000 pripadnika.
Prema riječima analitičara odbrane, KSB se nalazi u postepenom procesu transformacije kako bi postao punopravna vojska. Nove tehnologije, poput turskih dronova, imaju za cilj da kompenzuju brojčani i tehnološki nedostatak u odnosu na Srbiju.
Kosovo je također značajno povećalo svoje izdatke za odbranu. Povećali su se sa 65 miliona eura u 2021. na 208 miliona eura u 2025. Vlada u Prištini planira uložiti najmanje milijardu eura u naredne 4 godine kako bi modernizirala vojsku.
Planovi uključuju kupovinu helikoptera Black Hawk, izgradnju fabrike municije uz tursku podršku i isporuku protivtenkovskih raketa OMTAS, koje je Turska isporučila u januaru 2026. godine.
Kosovo također teži članstvu u NATO-u, iako neke zemlje saveza ne priznaju njegovu nezavisnost. Prema riječima kosovskih vlasti, zemlja već troši oko 2 posto svog bruto domaćeg proizvoda na odbranu, što je nivo koji je u skladu s ciljem NATO-a za države članice.
Rizik od novih regionalnih tenzija
Povećanje vojnih kapaciteta na Kosovu i u Srbiji moglo bi povećati tenzije u regiji, posebno ako se dogode novi sigurnosni incidenti.
Jedan takav primjer bio je incident u Banjskoj 2023. godine, gdje su se srpski militanti sukobili s kosovskom policijom. Takvi događaji pokazuju da je situacija i dalje krhka.
U međuvremenu, dijalog između Kosova i Srbije, uz posredovanje Evropske unije, i dalje je blokiran, a nivo povjerenja između strana je vrlo nizak.
Kosovo je također dio sporazuma o vojnoj saradnji s Albanijom i Hrvatskom, koji predviđa isporuku oružja i mogućnosti za zajedničku obuku. Srbija se usprotivila ovoj inicijativi i smatra da vojno jačanje susjednih zemalja predstavlja negativan razvoj događaja za regionalnu sigurnost.
Prema riječima Bojane Zorić iz Evropskog instituta za sigurnosne studije, Srbija svaki pokušaj zemalja u regiji da povećaju svoje vojne sposobnosti tumači kao akciju koja bi mogla negativno utjecati na sigurnosnu ravnotežu.
Ideja o osnivanju vojnog fakulteta na Balkanu
U tom kontekstu, nekoliko istraživačkih instituta predložilo je stvaranje odbrambenog koledža za Balkan, sličnog Baltičkom odbrambenom koledžu, koji pruža profesionalno vojno obrazovanje za zemlje baltičke regije.
Prema analitičarima, takva institucija mogla bi poslužiti za bližu integraciju Zapadnog Balkana u evropsku sigurnosnu arhitekturu i povećanje profesionalne saradnje između vojski regije.
Međutim, ova ideja je još uvijek u fazi prijedloga.
Evropska komisija je objavila da je postojeći Evropski koledž za sigurnost i odbranu sada otvoren za učesnike iz balkanskih zemalja i da je spremna pružiti dodatnu podršku partnerima kada to bude potrebno.
Još jedan izazov koji utiče na regionalnu stabilnost je rastuće razočaranje procesom proširenja Evropske unije.
U mnogim zemljama Zapadnog Balkana postoji percepcija da proces pristupanja traje predugo i da je evropska perspektiva postala neizvjesnija.
U Srbiji, prema anketama, više od 60 posto građana više ne očekuje da će se zemlja pridružiti EU.
Ova složena politička klima otežava Evropskoj uniji jačanje njene uloge garanta stabilnosti u regionu.
Test stabilizirajuće uloge EU
Nedavni događaji pokazuju da Zapadni Balkan ostaje ključna regija za evropsku sigurnost. Kako Evropa povećava ulaganja u odbranu i proširuje vojnu saradnju sa zemljama kandidatima, glavni izazov za Evropsku uniju bit će uravnoteženje ove obaveze bez stvaranja novih linija podjela u regiji koja još uvijek nosi ožiljke prošlih sukoba.
Sposobnost EU da upravlja ovim procesom i ojača stabilnost na Zapadnom Balkanu bit će važan test njenog utjecaja i kredibiliteta kao strateškog aktera u svom susjedstvu.
