Dok obični građani Republike Srpske jedva sastavljaju kraj s krajem, boreći se s inflacijom, rastom cijena i kreditima koji im gutaju plate, bivši direktor „Puteva RS-a“ i sadašnji politički moćnik Nenad Nešić živi život na nivou balkanskog tajkuna. I to ne zahvaljujući genijalnim biznis idejama, već, kako tvrde istražitelji, zahvaljujući mitu, pranju novca i zloupotrebi javne funkcije.
U samo nekoliko godina, čovjek koji je trebao voditi brigu o putnoj infrastrukturi Republike Srpske postao je vlasnik luksuznih nekretnina u tri države – Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori – čije ukupne vrijednosti premašuju milion i po maraka, a realno su i znatno veće.
Imperija na obali
Dok su putevi po RS-u pucali pod točkovima kamiona, Nešić je u julu 2025. godine uživao u svom raskošnom penthausu od 346 kvadrata u Tivtu, svega nekoliko metara od jadranske obale. Taj luksuzni apartman, s dva garažna mjesta, platio je kešom više od 625.000 KM. Bez kredita. Bez ikakvih hipoteka. Bez ikakvih problema. Sve, kako kaže, „regularno, od plate“.
No, čak i najpovršniji proračun pokazuje da bi Nešiću, s platom direktora državnog preduzeća, trebalo više od 40 godina rada bez ijednog potrošenog feninga da legalno zaradi taj iznos. Ali, u državi gdje političari i direktori javnih preduzeća funkcionišu kao kasta iznad zakona, ta matematika nikada nije bila prepreka.
Kuće, stanovi, garaže — u tri države
Nakon Tivta, Nešić i njegova supruga Maja nisu stali. U naredne dvije godine kupili su stan i garažu u Budvi, te dio kuće sa dvorištem u Sarajevu, vrijedne dodatnih 450.000 maraka. Uz to, posjeduju tri stana i garažu u Novom Sadu te kuću sa zemljištem u Istočnom Sarajevu. Današnja tržišna vrijednost svega što posjeduju dostiže najmanje 1,8 miliona maraka, i to prema skromnim procjenama.
U Srbiji, gdje zemljišni uredi skrivaju podatke o porijeklu imovine, gotovo je nemoguće ući u trag načinu sticanja tih nekretnina. I to nije slučajno – tamo gdje počinje novac iz javnih tendera, prestaje transparentnost.
Milionski put novca
Dok se javnost pita kako je Nešić uspio finansirati ovakav imovinski portfelj, odgovor se, čini se, krije upravo u periodu dok je bio na čelu javnog preduzeća „Putevi RS“. Od 2016. do 2020. godine, Tužilaštvo BiH istražuje ga zbog pranja novca, primanja mita i zloupotrebe položaja, čime je, prema procjenama, ostvario nezakonitu korist od najmanje milion maraka.
Sve to pod plaštom „rekonstrukcija“, „održavanja“ i „modernizacija“ puteva, koji su često više ličili na raskopane krateri nego na saobraćajnice. Milioni iz budžeta su nestajali, tenderi su išli „po dogovoru“, a dok su građani gledali rupe na asfaltu, Nešić je cementirao svoje bogatstvo.
„Platio sam sve od plate“
Na svaku optužbu i sumnju, Nešić ponavlja istu rečenicu:
„Platio sam sve regularno, od plate.“
Ta rečenica već godinama odzvanja kao simbol političkog bezobrazluka u Bosni i Hercegovini – zemlje u kojoj se milionski iznosi „regularno“ pojavljuju na računima javnih službenika, a institucije ćute.
Nešić je na pitanja o svom bogatstvu odbio razgovarati. „Nemam volje, ni želje, ni vremena“, poručio je. A možda ni potrebe – jer u zemlji gdje su pravda i odgovornost luksuz, moćnici poput njega znaju da im vrijeme uvijek ide u prilog.
Istraga bez kraja
Iako Tužilaštvo BiH „radi na predmetu“ već više od pet godina, epilog se ne nazire. Nešić i dalje politički djeluje, daje izjave, pojavljuje se u javnosti, drži lekcije o moralu i patriotizmu, dok iza sebe ostavlja trag betona, asfalta i milionskih transakcija.
U međuvremenu, Republika Srpska tone u dugove, putevi se raspadaju, a mladi odlaze. Na njihovo mjesto dolaze novi „Nešići“ — ljudi koji u foteljama javnih preduzeća ne vide odgovornost, već privatni biznis model.
Simbol sistema
Nenad Nešić nije samo pojedinac. On je ogledalo sistema u kojem živimo — sistema u kojem su institucije nijeme, zakoni savitljivi, a moral potrošna roba.
Dok obični ljudi preživljavaju mjesec s jednom platom, politička elita kupuje apartmane na moru. I dok se građani bore za osnovno dostojanstvo, oni koji su zakopali ovu zemlju u korupciju žive od asfaltiranih puteva koji nikad nisu završeni.
Jer u BiH se, izgleda, najviše isplati biti „v.d. direktora“ — vječno dostupnog budžetskog plijena.
