Od krijumčarenja ukrajinske ikone ambasadora Samardžije, preko gastronomskog tečaja ambasadorice Zovko španskom kralju Huanu Karlosu do šverca rakije i suhog mesa ambasadora Petrića

Nekoliko ozbiljnih istraživanja ističu kako je postdejtonski period u kome je zapošljavanje po politčkoj/patijskoj liniji, ličnim vezama i drugim marginalnim i nepofesionalnim kriterijima dovelo do stručne i profesionalne degradacije bh diplomatije, ali i političko-nacionalne fokusiranosti, a na štetu provođenja vanjske politike BiH. Radna grupa Vanjskopolitičke inicijative BiH je 2005. godine dala preporuke da je „elemenat profesionalizacije vanjske plitike i diplomatije te posebno pozicioniranje struke u odnosu na politiku važno pitanje koje treba definirati na drugačiji način od sadašnjeg“.

Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković izjavio je jučer ( povodom imenovanja Milana Tegeltije, lica sa američke crne liste za konzula BiH u Rijeci) da za bilo koje imenovanje ambasadora ili konzula sazna prvo „iz medija“. Rekao je i potvrdio istinu da se Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) „ne miješa u svoje poslove“ nego da dominantnu i glavnu ulogu u imenovanjima ima Predsjedništvo BiH. Drugim riječima, Ministarstvo nema niti konsultativnu, niti kontrolnu ulogu, niti uopće učestvuje i predlaganju kandidata za ambasadore, šefove diplomatskih misija, konzula. Također, može se konstatirati sa uvjerljivošću da umjesto kriterija kompetencija u izboru diplomatskih predstavnika preovlađuju politički, nacionalni i lični interesi donosilaca odluka, što generalno otvara Pandorinu kutiju korupcije. Postdejtonski period bh diplomatije porodio je i niz afera u diplomatskoj mreži koje su manje-više zaobišle javni skener. Etto.ba objavljuje najznačajnije gafove, skandale, ispade i kikseve bh ambasadora i ostalih diplomatskih predstavnika.

Ravašdeovi maligani i Petrićeva „svinjarija“ sa rakijom i „suhovinom“

U mandatu članova Predsjedništva Željka Komšića, Bakira Izetbegovića i Nebojše Radmanovića, Komšić i Izetbegović su preglasali Radmanovića oko imenovanja Branka Pećanca generalnog konzula u Čikagu. Ali, Narodna skupština entiteta RS je dvotrećinskom većinom neutralizirala Odluku Predsjedništva, pa je Pećanac vraćen na pozciju generalnog konzula. Podsjećamo, Pećanac i Marinko Avramović, savjetnik u Ambasadi BiH u Vašingtonu, 2014. godine prisustvovali su skandaloznom skupu-proslavi 9.januara, Dana entiteta RS u Čikagu, na kome su javno veličani kreatori genocida Radovan Karadžić i Ratko Mladić kojima se tada sudilo na Međunarodnom krivičnom tribunalu u Hagu. Pećanac i Avramović su davali ekstremne kleranacionalističke izjave neprimjereno ugledu diplomatskih službenika BiH.

Za ambasadore su imenovani kadrovi koji nisu govorili niti jedan strani jezik, koji je jedan od uslova iz kriterija. To su bili Mustafa Mujezinović, Tarik Sadović, Miloš Vukašinović, Tomislav Limov, Sanjin Halimović.

Aferama je bio obilježen trogodišnji mandat Jasina Ravašdea koji je, uprkos dovođenju u sumnju njegovog moralnog digniteta, imenovan za ambasadora BiH u Kuvajtu. Ravašde je kao ambasador ostao zapamćen po krijumčarenju i preprodaji alkohola, ali uprkos tome nije doživio nikakvu sankciju. Da čudo bude veće, ovaj prijedlog Harisa Silajdžića nije znao uopće govoriti na bosanskom jeziku, niti je bio državljanin BiH.

Ambasador BiH pri OSCE-u, UN i drugim međunarodnim organizacijama u Beču Sanjin Halimović imenovan je 2015. na ovu funkciju iako je u Tužilaštvu USK bilo pet krivičnih prijava proti njega i , što je svakako bilo eliminatorno, pravosnažnu presudu Kantonalnog suda u Biihaću zbog kršenja ljudskih prava. No, Predsjedništvo BiH ( prijedlog Bakira Izetbegovića) ga je imenovalo u međunarodnu instituciju čiji je osnovni zadatak ono zbog čega je ambasador Halimović i osuđen-ljudska prava. Sramotan i beskrajno tragikomičan slučaj režirala je ambasadorica BiH u Španiji Željana Zovko, vjerovatno zbog općeg neznanja o morfologiji državnog aparata, političkim odnosima a, prije svega,u konkretnom primjeru, bazičnim (ne)znanjima o vlastitoj i, prije svega, državi prijema. Zovko je prilikom predaje akreditivnih pisama, a to je bio prvi i posljednji susret sa španksim kraljem Huanom Karlosom pokušala šarmirati kralja znanjem o španskoj gastronomiji. Zovko je kulinarska i gurmanska znanja o jelima od riže i morskih plodova ( špansko nacionalno jelo paella) „servirala“ kralju Huanu Karlosu o čemu su izveštavali svi vodeći španski mediji na vrlo ciničan i podrugljiv način. Sjećate li se Branka Petrića, bio je i predsjednik Centralne izborne komisije BiH i ambasador BiH u Sloveniji. Zbog prijave da je pravio određene mahinacije sa putnim ispravama, MVP BiH je uputio internu reviziju kako bi se provjerio Petričev amabasadorski rad. Ispostavilo se da je Petrić zahtjeve za pasoš primao u Ljubljani, naplaćivao ih „ u kešu“ prema važećem cjenovniku, bez izdavanja potvrda o primljenom novcu, a onda je iste zahtjeve lično predavao u BiH, gdje je za izradu pasoša plaćao na osnovu cjenovnika izdavanja putnih ispfrava u BiH. Razliku u novcu zadržao je za sebe. Mnogo je degutantnija „svinjarija“ koju je otkrila granična policija Slovenije, a predistražne radnje je obavila i SIPA BiH- ambasador Petrić je u privatnom kombi vozilu mimo propisa pokušao unijeti u Sloveniju velike količine suhomesnatih proizvoda i rakije.Nek' se nađe.

Šušnjarov dvostruki doskok „u prazno“ Miranda Sidran, ambasadorica BiH je pozvana na „informativni razgovor“ u Predsjedništvo BiH 2010. godine zbog negativnog nalaza interne revizije kojim su utvrđene nepravilnosti u finansijskom poslovanju Ambasade BiH u Haagu. Između ostalog, utvrđeno je da je ambasadorica Sidran sama sebi isplaćivala naknadu za čišćenje prostorija Ambasade. Naime, ček iz blagajne je imao tri potpisa - primaoca, izdavatelja i onoga ko odobrava transakciju i uvijek je to bio samo potpis ambasadorice Mirande Sidran. Takođe, zabilježene su česte i veoma skupe popravke u neovlaštenim servisima i označene kao problematične. Uprava aerodroma JFK uputila je na adresu State Departmenta pritužbu protiv bh ambasadorice ( stalnog predstavnika BiH u UN) Mirsade Čolakoović zbog uvredljivog ponašanja u „pijanom stanju“. Tužilaštvo BiH je 2015. godilne podiglo optužnicu protiv bh diplomate Velida Hamdičevića koji je obavljao konzularne poslove u Ambasadi BiH u Parizu. Hamdičević je optužen zbog krivičnog djela korupcije i zloupotrebe službenog položaja u cilju sticanja imovinske koristi. On jje naplaćivao izdavanje putnih listova BiH osobama koje nisu ispunjavali zakonske uslove za to, zaobilazio redovne procedure provjere podataka i sistema iizdavanja. Na taj način je kompromitirao bezvizni režim i nanio veliku štetu ugledu BiH. Ostalo je nerazjašnjeno da li tadašnja ambasadorica Nina Sajić (bivša savjetnica Nebojše Radmanovića) zbog vlastitog „ nedostatka upravljačkog kapaciteta“ nije prepoznala koruptivnu djelatnost konzula Hamdičevića ili ga je možda i podržavala.

Ivan Šušnjar , vlasnik hercegovačkog portala „Poskok.info“ , bez ikakvih diplomatskih referenci je kao prijedlog Dragana Čovića imenovan za generalnog konzula BiH u Čikagu 2015.godine. Iako tada još nije ni predao akreditive u State Department i prema važećim međunarodnim konvencijama i diplomatskoj praksi nije imao mandat u SAD i nije se mogao predstavljati kao generalnni konzul BiH, Šušnjar se na tzv. molitvenom dorčku u Vašingtonu predstavljao kao generalni konzul BiH. On je u konverzaciji sa američkkim senagtorima i kongresmenima iznosio stavove o bitrnim političkim pitanjima u BiH, zbog čega je reagirao MVP BiH objašnjenjem da Šušnjarovi stavovi nisu stavovi BiH, nego lična interpretacija. SAD su odbile dodijeliti agreman Šušnjaru. Čović je potom pokušao Šušnjara „uvaliti“ za ambasadora u Pragu, ali ni tamo nije dobio agreman zbog otvorenih radikalnih stavova prema Bošnjacima i državi BiH. Pero Baruničić je kao ambasador BiH u Kinu napravio niz gafova. Ambasada je imala dosta nepravilnosti u finansijskom poslovanju, ambasador nije pravdao račune, a „okrunio“ je mandat kada je pobjegao izz restorana i ostavio kolege ambasadore da sami plate svoje, ali njegov račun, iako ih je on pozvao na večeru!? Mandat je koristio za privatne poslove i uspio na svoje ime kupiti dva stana u Pekingu. Obilježio je svoje ambasadorovanje nepoštivanjem protokola, a na zvanične prijeme se znao pojaviti bez odijela.

Šef Odjela za nekretnine u MVP BiH Nermana Hadžijahić kompromitirana je posredovanjem u izdavanju stanova i rezidencija za strane diplomate, a u žižu javnosti dospjela je nakon podizanja optužnice protiv njenog supruga kojji je radio u Ambasadi SAD u Sarajevu ( kasnije je otpušten).I pored toga, Predsjedništvo BiH (Izetbegović) i dalje je nastojalo imenovati Hadžiajlićevu za ambasadora BiH u Ljubljani .( Hadžijahićeva je bila prijedlog Fahrudina Radončića,a za ambasadoricu je imenovana dva dana prije hapšenja Radončiča). Slovenija nije dala odobrenje za agreman ni četiri mjeseca nakon imenovanja, a prema diplomatskoj praksi tri mjeseca su rok koji ukazuje da predložena osoba nije podobna za ambasadorsku funkciju.

Peradar, teniser, pravosnažno osuđeni- sve „go ambasador“

Sjećate li se, član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović je tek u drugom „turnusu“ uspio obezbijediit ambasadorsku poziciju svom stranačkom kolegi Senaidu Memiću, nekadašnjem načelniku općine Ilidža. Memića nisu htjeli u Saudijskoj Arabiji, pa je odlučeno jednoglasno da predstavlja BiH u Maleziji. Memić je, kao i Halimović svojevremeno, sklonjen iz BIH više zbog sukoba sa Alijom Budnjom, a manje zbog veoma nepovoljne Memićeve javne slike osionog i bahatog funkcionera. Prije imenovanja za ambasadora bio je osuđen na šest mjeseci zatvora bahatog ponašanja i nacionalističkih izjava prema sudiji Suda BiH Nenadu Šeledi. Amasador Memić je opozvan sa funkcije nakon potvrđivanja optužnice protiv njega i još četvero uposlenika Općine Ilidža na Kantonalnom sudu u Sarajevu zbog zloupotrebe položaja ili ovlaštenja kao načelnika. Suđenje je u toku. Nije davno tome, ambasador BiH u Ruskoj Federaciji Željko Samardžija prokrijumčario je ukrajinsku ikonu iz Moskve u Sarajevo i umjesto da je ostavi u MVP BiH , dao ju je članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku. Afera „Ikona“ postala je javna kada je Dodik ukradenu ikonu poklonio ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu, koji je potom poklon vratio zbog sumnje da je ukrajinskog porijekla.

Jeste li čuli za ambasadora BiH u Vašingtonu od 2019.godine Bojana Vujića, kadar Milorada Dodika, koji je danas stalni predstavnik BIH u UN, pri čemu njegovo iskustvo teniskog trenera . Vujić je prepoznat kao jedini ambasador koji se otvoreno bunio protiv svoje šefice, ministrice vanjskih poslova Bisere Turković i povezivao je sa ekstremizmom. U mandatu Bisere Turković 17 ambasadora Srba u otvorenom pismu su naveli da neće poštovati instrukcije ministrice Turković koje nisu u skladu sa odlukama Narodne skupštine i Vlade entitetta RS.

Godine 2018. za ambasadora BiH u Kanadi imenovan je Srđan Lalić, bez diplomatskog iskustva, koji je deceniju živio van BiH, jedno vrijeme bio zaposlenik Vlade Srbije, ali je kao argument za ambasadorsko mjesto bilo to što je sin SDS-ovog poslanika Nenada Lalića. Upečatljiv je i put Ivana Dunđera za ambasadora BiH u Poljskoj 2018.godine. Naime, do tada je radio u Predsjedništvu BiH po ugovoru o djelu. U to vrijeme propao je zbog medijskih pritisaka angažman Harisa Hrlea, zeta ministrice vanjskih poslova Bisere Turković, kome se „smiješila“ ambasadorska stolica u Beču ( tamo je u UN misiji radila Turkovićkina kćerka). Dragan Čović je za ambasadoricu u Švedskoj predložio Vesnu Čužić, voditeljicu vjerske udruge, a za generalnog konzula u Štutgartu peradara Zvonka Miškovića.