Znate onaj trenutak kad vam se čini da ste u cirkusu, ali onda shvatite da ste zapravo u Bosni i Hercegovini?
E pa, upravo to se desilo ovih dana. Heroji iz Republike Srpske, inače poznati kao “specijalisti za mahanje zastavama i prijetnje secesijom”, kolektivno su se pojavili u Sarajevu, pred Sudom BiH, i to potpuno dragovoljno!
Sjetite se — do jučer su zaklinjali djecu, unučad, krsnu slavu, pa i pršut i rakiju, da NIKADA, ali baš NIKADA, neće kročiti u Sud BiH. „Samo mrtav idem tamo!“, „Nikada svojom voljom!“, „Ni pod razno!“, derali su se po skupovima, kao turbo-folk pjevači na nastupu u nekoj šatorskoj veselici.
E sad, skip forward četiri mjeseca. Višković, onaj isti Višković koji je 12. marta dramatično govorio da “nikada svojom voljom neće doći u taj sud”, jutros fino ispeglao košulju, stavio kravatu, provjerio da li mu frizura stoji, i — pravac Sud BiH! Da je imao vremena, vjerovatno bi na Google Mapsu označio "omiljenu lokaciju" za buduće posjete.
Stevandić? Taj je valjda na karti imao crvenom bojom zaokruženo: „NE IDEM U SARAJEVO NIKADA!!!“. Sad je precrtao, dodao srce i napisao: „Volim Sud BiH. Možda je čak i turistički vodič kupio, da se bolje snađe između hodnika.
A Dodik? Taj je već bio pionir ovog kolektivnog cirkusa. On je prošle sedmice misteriozno "nestao", pa se još misterioznije "pojavio" u Tužilaštvu, dao iskaz, pa kao da je bio na vikend izletu — vratio se kući. Izgleda da mu je Sarajevo, koje do jučer nazivao "leglom muslimanskih unitarista", sad nova destinacija za wellness reset.
U međuvremenu, narod je u nevjerici. Sjećate li se kako su običnim građanima godinama punili glavu bajkama? O “zavjerama Sarajeva”, “udruženim bošnjačkim snagama”, “stranim plaćenicima”, “velikoj Srbiji”, “otporu protiv izdajnika”, i da ne nabrajamo sve što staje u prosječan udžbenik mitomanije. A onda, hop — dođu na sud kao da idu na kontrolu šećera u Dom zdravlja!
I onda, kao šlag na tortu, Tužilaštvo zatraži ukidanje pritvora. Kao u slučaju Dodika, "čista forma", kažu. Jer šta je još malo zabrane kretanja i javljanja organima vlasti u odnosu na grandioznu priču o "herojskoj borbi protiv Sarajeva"? Pa ništa. Kad odu tamo, kažu: "Dobar dan, evo došao sam, šta treba potpisati?"
A narod? E, narod se i dalje pjeni na kafama i komentarima na Facebooku, citira te iste političare kao da su gospelski proroci. Dok oni rade 'dragovoljnu predaju' i piju kafu sa tužiocima, narod smišlja nove teorije zavjere i planove "velike slobode".
I onda, na kraju dana, dobiješ ono legendarno: "Ali, oni su nas izdali!". Pa naravno da jesu! Ko je mislio da će zaista ostati vječno na Palama, okovani lancima, spremni na žrtvu do posljednje flaše šljivovice?
Najbolje od svega? Ovi politički "ratnici" sad imaju mjeru zabrane kretanja. Znači, idu na sud kao da idu da ovjere zdravstvenu knjižicu, a ne da odgovaraju za "napad na ustavni poredak".
Naravno, dok se oni fino parkiraju pred Sudom BiH, narod i dalje misli da su oni negdje na nekoj tajnoj planini, okruženi mitraljezima i guslama, kako planiraju oslobodilački ustanak.
E pa, dragi građani, skidajte zavjese s očiju. Nema ustanka, nema planine, nema šatora. Ima samo klima uređena, zgrada suda, kravate, advokati i potpisi.
Ovo je balkanska telenovela, „Kad heroji pokleknu“, repriza beskonačna. I što je najtužnije (ili najkomičnije): gledaćemo je opet, svaki put kad stigne nova optužnica.
Zaključak? Naravno da je ovo sve jeftina predstava, sa istrošenim replikama i preglumljenim patriotskim monolozima. A najveći gubitnik ste vi — narod, koji ste zagrizli udicu i još uvijek vjerujete da vam neko pravi državu, dok oni sebi prave alibi.
Ukratko: Dobrodošli u najskuplju, najbizarniju i najkomičniju reality seriju na Balkanu — "Od 'ne priznajem sud' do 'evo mene na sudu' za pet dana"!
A vi? Vi slobodno nastavite da tapšete i vičete "Bravo, predsjedniče!"... Dok vam se pred nosom potpisuje još jedna kolektivna amnestija. I još jedna. I još jedna.
**Bravo, gospodo! Šampioni ste. Narode, čestitamo. Opet ste ispali — budale godine.
