Došli smo u situaciju u kojoj, vjerujem, da naši sugrađani više ne znaju ni ko je šta potpisao, dogovorio, tražio, zahtjevao, uslovljavao, za šta se ko više zalaže, jesmo li ispred vrata Evropske unije ili Otvorenog Balkana, šta se to od nas traži, šta trebamo ispuniti ili ne trebamo. Nastala je potpuna konfuzija.
Ali hajde da objasnimo redom. Od Neuma do Laktaša.
Neum
Pregovori o izmjenama Izbornog zakona BiH u Neumu se nisu smjeli dešavati mimo svih političkih aktera i javnosti, mimo institucija BiH, pod ucjenama, blokadama i prijetnjama HDZ-a (neovisno koliko su njihovi zahtjevi opravdani ili ne) i u tajnosti.
Smatrala sam opravdanim što pregovorima nisu prisustvovale iz tog razloga delegacije SDP, NS i DF kada znamo da pojedini političari ultimativno zahtjevaju realizaciju njihovih zahtjeva u pogledu legitimnog predstavljanja koje je u suprotnosti sa onim za šta se zalažu ove tri stranke.
Naravno da su pregovori o legitimnom predstavljanju/izmjenama Ustava BiH u Neumu propali jer teško da se mogu napraviti bilo kakvi dogovori u atmosferi ucjena i blokada.
Ali se svi dobro sjećamo pohvale lidera NiP-a, Elmedina Konakovića, da se SDA korektno ponašala i da nikada nije ni sumnjao u državotvornost SDA, šta god to značilo.
Pregovori nakon Neuma se nastavljaju u Sarajevu
To koliko su i nastavljeni pregovori tragikomični govori izjava Fahrudina Radončića, lidera SBB-a, da ništa nije dogovoreno dok se sve ne dogovori.
U tom momentu građanske stranke iz Federacije BiH su ipak odlučile prisustvovati pregovorima. I to nije bila najpametnija ideja. Zašto? Pokazalo se to vrlo brzo jer su predstavnici ovih stranaka mogli razgovarati samo na temu tek tehničkih izmjena izbornog zakona. Svi su, naime, bili fokusirani na dogovor između SDA i HDZ.
Ono što je meni zasmetalo tada da su pregovarači stalno izlazili sa izjavama za javnost kako oni štite građanski karakter BiH, pokušavajući naći kompromis između građanskog i etničkog. I to onih pregovarača (SBB, NiP) koji su tvrdili da nije u redu da Bošnjaci biraju Hrvatima člana Predsjedništva BiH. Tog kompromisa nema u smislu građanske države.
U tom smislu, vrlo je zanimljivo bilo pitanje Elmedina Konakovića „da li je pametno reći strancima, kroz prizmu Ukrajine, “ne” i insistirati na idealnim rješenjima“ gdje sugerira da je građanska država idealno rješenje, ali neprovodljivo, a prihvatanje uslova HDZ-a realnost kojoj ne treba reći „ne“ i pokazao spremnost, prema njegovim riječima „napraviti neki bolan kompromis koji ne zadovoljava sve naše zahtjeve“, a sve to pod pritiskom i u strahu od ukrajinskog scenarija.
„Mi sad stalno govorimo da nešto dajemo Draganu Čoviću, on ne može dobiti ništa što već nema, osim činjenice da će većinski hrvatski narod birati sebi člana Predsjedništva što ja mislim da je potpuno korektno”, kazao je Konaković. I jeste glas za NiP, glas za HDZ. Ali ne samo glas za NiP, nego i za sve one stranke koje su pristupile pregovorima i prihvatile legitimno predstavljanje. Bez ljutnje. Čović je rekao kako je kompromis mogao biti postignut, jer se šest od sedam stranaka složilo o osnovu.
Međutim, kamen spoticanja bilo je i reduciranje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH gdje je SDA insistirala da se Dom naroda reducira na ovlasti Vijeća naroda RS. Elmedin Konaković je na društvenim mrežama u toku pregovora javno objavio da „nikad nećemo pristati na koncept uređenja Doma naroda FBiH po uzoru na RS. To bi bila apsolutna pobjeda Dodikovog režima koji je etnički očistio manji bh. entitet i potvrda da rade ispravnu stvar. Kratka je pamet predlagača takvog modela“ čime je pokazao da je apsolutno spreman na prihvatanje HDZ-ovih uslova.
S tim se složio i Ilija Cvitanović, učesnik pregovora, koji je rekao: “Sa strane bošnjačkih predstavnika je kontinuirana tendencija i cilj bila smanjiti nadležnosti Doma naroda Federacije BiH, dovesti ga na razinu Vijeća naroda RS i definitivno o tome nema prostora za razgovor. Ja ovo vidim kao drugi korak u potpunom dekonstitutuiranju Hrvata.”
Da rezimiramo, stranke koje su pristale na nejednaku vrijednost glasa u Neumu su SDA, NES, NiP i SBB. „Na pregovorima su bili predstavnici četiri bošnjačke stranke i imali su jasan stav da nikad više neće dozvoliti da Bošnjaci Hrvatima biraju člana Predsjedništva. To jasan glas bio” izjavio je Dragan Čović. To su, dakle, stranke koje su zacementirale etničku podjelu u BiH.
Nakon ovih neupješnih pregovora, Bakir Izetbegović je izjavio „Ako bi se recimo bošnjačke i ljevičarske stranke ujedinile pa mu (Draganu Čoviću) uzele trećinu hrvatskog kluba poslanika, vjerovatno bi odlučio da bojkotuje formiranje vlasti, što mi ne bi trebali uraditi. Ne trebamo ni na koji način provocirati Hrvate” i time zabio nož u leđa građanskim strankama. Posebno Demokratskoj fronti koja je srušila Vladu KS da bi bila navodno nekakv osigurač za izmjene Izbornog zakona BiH.
Na koncu, pregovarači su trebali iznijeti dokumente o kojima su raspravljali na uvid javnosti. Netransparentnost cjelokupnog procesa nam nije ulijevao ama baš nikakvo povjerenje, a i kako bi kad je na stolu bio i prijedlog da se Srbi mogu biti kandidovati za člana Predsjedništva BiH samo ako se izjasne hoće li biti legitimni predstavnici Hrvata ili Bošnjaka. Vrhunac licemjerstva.
Opći izbori 2022
Na Općim izborima u BiH te 2022. godine dolazi do promjena. Vlast u BiH čine SNSD, HDZ i Trojka (SDP, NS, NiP). Potpisan je koalicioni sporazum koji predviđa uvođenje legitimnog predstavljanja u Predsjedništvo BiH. Rok za realizaciju 6 mjeseci.
Dogovor u Laktašima
Dokument kojeg je federalni premijer Nermin Nikšić objavio na svom nalogu na društvenoj mreži Facebook je otklonio uglavnom sve sumnje u pogledu tema sastanka lidera stranaka koje čine državnu koaliciju i potvrdio pisanja etto.ba portala u vezi tehničkih izmjena Izbornog zakona i legitimnog predstavljanja.
Nakon ovog sastanka Čović može biti zadovoljan legitimnim predstavljanjem u Predsjedništvu BiH, Dodik Ustavnim sudom BiH bez stranih sudija, a Trojka datumom otpočinjanja pregovora sa EU koji realno mogu trajati decenijama, skeniranim glasačkim listićima, podizanjem cenzusa što će iskristalizirati političku scenu u BiH, nestajanjem „preletača“, te još jedino preostalom nadom da kad svi građani izađu na izbore ne želeći da plate kaznu da će možda imati priliku za političke promjene.
Dakle, Dodik će dobiti apsolutnu vlast kad eliminiše strane sudije iz Ustavnog suda BiH, Čović kad eliminiše „neligitimne predstavnike Hrvata“ u Predsjedništvu BiH, a Trojka nadu da ćemo nekada postati članica EU, te transparentne izbore kao da su evropski put i transparentni izbori u interesu samo jednog dijela ove državne koalicije ili samo jednog naroda kojeg Trojka predstavlja. Odnosno kako to voli Dodik kazati kao da su transparentni izbori bitni samo „muslimanima“.
Šta se desilo poslije Laktaša?
Američka ambasada je kritikovala tehničke izmjene Izbornog zakona i skrenula pažnju da nema realizacije dogovora iz Laktaša bez izmjena ustava BiH, što je izazvalo burne reakcije SNSD-a i HDZ-a BiH, pa čak i HDZ RH. Zajedno su osudili miniranje dogovora iz Laktaša od strane američke ambasade.
Pritisak javnosti ogroman. Opozicija nikad glasnija.
SDA i NES - iste one stranke koje su bile u Neumu, i prema tvrdnjama Čovića, prihvatile Čovićeve zahtjeve, s tim da su, ruku na srce, tražili smakar redukciju Doma naroda Federacije BiH, sad optužuju za istu stvar SDP, NS i NiP i odbijaju njihov poziv da sastanče o izmjenama Ustava BiH.
A stranke Trojke koje su isto tako prihvatile Ćovićeve zahtjeve u pogledu legitimnog predstavljanja u Laktašima, ali i Dodikove u pogledu Ustavnog suda BiH bez stranaca, bile su jednako glasne protiv Četvorke (SDA, SBB, NiP i NES) dok su ovi tajno sastančili u Neumu. Posebno treba istaći koliko su SDP i NS odustale od svojih principa i ideologije, potpuno su zaboravile da su građanske stranke. Potpuno su zaboravile ono za šta su se nekad zalagale.
Čak SDP i NS su sad u koaliciji sa NiP-om koji je kritikovao SDP i NS što nisu bile u Neumu gdje se branila BiH. NiP sad jedino kritikuje Komšića jer da navodno nije njega ne bi bilo nikakvih problema.
I ovo nam govori koliko bh. političarima nije stalo ni do države ni do njenih građana.
Nadam se da sam bar malo približila ovaj tragikomični slijed događaja u vezi Izbornog zakona i zahtjeva SNSD-a i HDZ-a.
Da zaključimo, ko nas je kleo dakle ni sekunde nije dangubio.
