Odnos između Izraela i Irana obilježen je značajnim pomacima i složenostima od Iranske revolucije 1979. Ovaj članak pruža objektivno ispitivanje historijskog razvoja, geopolitičkih strategija i nedavnih eskalacija između dvije nacije
Odnos između Izraela i Irana obilježen je značajnim pomacima i složenostima od Iranske revolucije 1979. Ovaj članak pruža objektivno ispitivanje historijskog razvoja, geopolitičkih strategija i nedavnih eskalacija između dvije nacije.
Nakon uspona ajatolaha Ruholaha Homeinija na vlast u Iranskoj revoluciji, Iran je prekinuo diplomatske odnose s Izraelom, koje su prethodno održavane za vrijeme vladavine šaha Mohammada Reze Pahlavija. Homeinijev režim je na Izrael gledao kao na američkog saveznika koji podriva prava Palestinaca, što je dovelo do uspostavljanja antiizraelske politike i retorike.
PERZIJA JE U DREVNOJ HISTORIJI SPASILA ŽIDOVE OD IZGNANSTVA A JEDNOG VLADARA SU NAROČITO ŠTOVALI
Kir Veliki, osnivač Ahemenidskog carstva, cijenjen je u jevrejskoj tradiciji zbog svog dekreta kojim se dozvoljava prognanim Jevrejima u Babilonu da se vrate u svoju domovinu i obnove hram u Jerusalemu.
Ovaj dekret, koji se često naziva Kirov cilindar, smatra se ključnim momentom u jevrejskoj historiji i dokumentovan je u biblijskim knjigama Ezre i Isaije. Kirovo dobronamjerno postupanje prema jevrejskom narodu i njegova politika vjerske tolerancije postavili su temelj za pozitivan odnos između Perzije i jevrejske zajednice, podstičući osjećaj zahvalnosti i poštovanja koji je trajao tokom narednih stoljeća. Naslijeđe Kira Velikog i dalje se slavi među Židovima kao simbol pravednog vodstva i saosećajnog upravljanja.
(ZVANIČNI) IRAN I IZRAEL SU BILI SAVEZNICI POLOVINOM PROŠLOG STOLJEĆA
Odnos između prethodnog iranskog režima pod šahom Mohamedom Rezom Pahlavijem i Izraela bio je složen i višestruk, obilježen periodima saradnje i napetosti. Tokom 1960-ih i 1970-ih, pod vodstvom šaha, Iran i Izrael su održavali bliske veze, vođeni zajedničkim geopolitičkim interesima i obostranom zabrinutošću u vezi sa svojim regionalnim protivnicima.
Obje zemlje su sebe smatrale nearapskim državama u pretežno arapskoj regiji i vidjele su potencijalne strateške koristi u saradnji protiv zajedničkih neprijatelja.
Jedan značajan aspekt njihovog odnosa bila je vojna saradnja. Izrael je Iranu pružao vojnu pomoć, uključujući obuku i prodaju oružja, dok je Iran, zauzvrat, isporučivao Izraelu naftu. Osim toga, obje zemlje su se bavile zajedničkim obavještajnim operacijama i dijelile stručnost u oblastima kao što su sigurnost i tehnologija. Međutim, veliki dio ove saradnje odvijao se diskretno, s obzirom na osjetljivost oko njihovog saveza na Bliskom istoku.
IPAK, NAROD IRANA JE BIO UZ PALESTINU
Godine 1949. ajatolah Taleghani je izrazio kritike protiv diplomatskih veza iranske vlade s Izraelom, izražavajući žaljenje zbog vladinih ograničenja na propalestinska okupljanja. Dokumenti SAVAK-a, tadašnje iranske obavještajne agencije, otkrivaju da je iransko stanovništvo gajilo simpatije prema palestinskim naporima, često dajući svoj zekat, ili dobrotvorne donacije, za podršku Palestincima.
Međutim, do 1970. godine, iranska vlada je pokušala da ograniči takve aktivnosti prikupljanja sredstava. SAVAK je preduzeo mjere kao što je pritvaranje i praćenje ajatolaha Motahharija, vršeći pritisak na njega da prekine svoje napore prikupljanja sredstava, ali je Motahhari ostao nepokolebljiv u svom odbijanju.
OD 1979. ODNOS DVIJE DRŽAVE SE NAGLO POGORŠAO
Nakon uspona ajatolaha Ruholaha Homeinija na vlast u Iranskoj revoluciji, Iran je prekinuo diplomatske odnose s Izraelom, koje su prethodno održavane za vrijeme vladavine šaha Mohammada Reze Pahlavija. Homeinijev režim je na Izrael gledao kao na američkog saveznika koji podriva prava Palestinaca, što je dovelo do uspostavljanja antiizraelske politike i retorike.
Dok su direktne konfrontacije između Irana i Izraela ostale ograničene, Iran je strateški podržavao proxy snage kao što su Hezbolah u Libanu i Hamas u Palestini, podstičući antiizraelska osjećanja i utječući na regionalnu dinamiku. Uključenost Irana u Siriju i Jemen dodatno je pogoršala tenzije, odražavajući njegove šire geopolitičke ambicije.
ZANIMLJIVO: IZRAEL JE NAORUŽAVAO (I POMAGAO) IRAN U RATU SA IRAKOM 1980. - 1988.
Godine 1981. Izrael se uključio u operaciju Seashell, prodavši Iranu niz oružja u ukupnom iznosu od 75 miliona američkih dolara, nabavljenih iz izraelske vojne industrije, Izraelske industrije aviona i zaliha Izraelskih odbrambenih snaga. Ova transakcija je uključivala 150 protutenkovskih topova M-40, uz po 24.000 granata, kao i rezervne dijelove za tenkovske i avionske motore, razne vrste granata i TOW rakete. Prvo transportirano zračnim putem preko argentinske avio-kompanije Transporte Aéreo Rioplatense, a zatim brodom, ovo oružje značajno je ojačalo vojne kapacitete Irana.
Uz to, Izrael je pružio aktivnu vojnu pomoć protiv Iraka, orkestrirajući uništavanje nuklearnog reaktora Osirak u blizini Bagdada iste godine, objekta koji je ranije bio na meti Irana. Iako je ova akcija privremeno uskladila izraelske i iranske interese, postavila je teren za potencijalne sukobe u godinama koje dolaze.
zmeđu 1981. i 1983. godine, prodaja oružja Iranu iznosila je oko 500 miliona dolara, prvenstveno zahvaljujući isporukama iranske nafte Izraelu. Otprilike 80% naoružanja koje je Teheran nabavio tokom ovog perioda potječe iz Izraela, kako je izvijestio Ahmad Haidari, iranski trgovac oružjem koji djeluje pod Homeinijevom vladom.
Izraelski savjetnici i tehničari zadržali su dosljednu prisutnost u Iranu tokom cijelog rata. Ariel Sharon, istaknuta izraelska ličnost, zalagao se za održavanje diplomatskog prozora s Iranom, predviđajući potencijal za poboljšanje odnosa u budućnosti. Ova složena mreža vojne saradnje naglasila je nijansiranu dinamiku koja je oblikovala izraelsko-iranske odnose tokom ovog perioda.
IZGLAĐIVANJE ODNOSA UOPĆE NIJE NA VIDIKU
Iranska potraga za nuklearnim kapacitetima izazvala je međunarodnu zabrinutost, posebno u Izraelu, koji je to doživljavao kao egzistencijalnu prijetnju. Osumnjičene tajne operacije, uključujući ubistva iranskih nuklearnih naučnika i sajber napade, naglasile su odlučnost Izraela da bojkotuje iranski nuklearni program.
Nuklearni sporazum iz 2015. između Irana i svjetskih sila, uključujući Sjedinjene Države, imao je za cilj obuzdavanje iranskih nuklearnih aktivnosti u zamjenu za ublažavanje sankcija. Međutim, Izrael se žestoko usprotivio sporazumu, tvrdeći da on ohrabruje iransku regionalnu agresiju. Naknadno povlačenje SAD-a iz sporazuma i naknadno nepridržavanje Irana dodatno su pojačali tenzije.
Nedavni incidenti, uključujući zračne napade koje je Izrael navodno izveo na iransku imovinu u Siriji i iranske napade dronovima i projektilima, povećali su zabrinutost zbog eskalacije sukoba. Rizik od nenamjerne eskalacije i potencijal šire regionalne nestabilnosti naglašavaju ozbiljnost situacije.
Izraelsko-iranski odnos karakteriše složena interakcija istorijskih animoziteta, geopolitičkih strategija i regionalne dinamike. Iako je direktna vojna konfrontacija ograničena, proxy ratovanje, nuklearne ambicije i nedavne eskalacije predstavljaju značajne izazove za regionalnu stabilnost. Diplomatski napori i međunarodni angažman ostaju ključni za rješavanje temeljnih tenzija i ublažavanje rizika od sukoba.
