U Federaciji BiH ponovo gledamo politički cirkus u kojem se vladajuća koalicija – SDP, HDZ, NiP i NES – pretvara da je “evropska”, “transparentna” i “odgovorna”, dok istovremeno u najvažnijem trenutku radi ono što najbolje zna: Gasi svjetla, spušta roletne i bježi od istine.
Odbijanjem usvajanja dnevnog reda vanredne sjednice Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, koalicijski partneri su sinhronizirano spriječili da se uopće otvori rasprava o aferi “Spengavanje”, skandalu koji se opasno približava samom vrhu Federacije – i direktno pogađa premijera Nermina Nikšića.
Ovaj potez nije samo proceduralni manevar. On je poruka. Poruka da javnost, transparentnost i politička odgovornost nemaju nikakvu težinu kada na stolu stoji interes vladajuće elite, posebno kada je pod reflektorima čovjek koji je i premijer i predsjednik stranke koja se godinama hvali “čistim rukama”. Danas se pokazalo da su te ruke, politički govoreći, sve samo ne čiste – jer ko bježi od rasprave, obično bježi od istine.
Koalicija kao bunker: Štit za jednog čovjeka
Umjesto da dopuste da se u Parlamentu otvoreno govori o aferi koja potresa javnost, zastupnici SDP-a, HDZ-a, NiP-a i NES-a demonstrirali su disciplinu kakvoj bi pozavidjele i neke autoritarne strukture: svi u liniji, svi u funkciji zaštite premijera Nikšića, svi protiv rasprave.
Je li ovo poruka koalicijske lojalnosti? Ili poruka paničnog straha od onoga što bi se moglo čuti u javnom prenosu sjednice? Jer kad jedna većina, navodno stabilna i “evropska”, ujedinjeno i bez ikakvog dvoumljenja blokira raspravu o aferi koja se tiče najvišeg vrha vlasti – to više nije politika. To je politički bunker.
Ako je Nikšić nevin, ako su optužbe prenapuhane, ako je sve “napad na SDP” – čemu strah od rasprave? Čemu bježanje od pitanja? Odgovor se nameće sam: rasprava bi otvorila pukotine koje koalicija očajnički pokušava prekriti tepihom.
Afera “Spengavanje”: Tema koja para uši
Odbijanje dnevnog reda ne briše činjenice. Ne briše ni da je javnost ogorčena, ni da se već danima govori o političkom utjecaju, pritiscima, manipulacijama i “spašavanju” podobnih kadrova.
U normalnim okolnostima – u zemlji koja se makar trudi da liči na demokratsku – ovakva afera bi bila povod za vanrednu sjednicu bez obzira ko je meta istrage. U Federaciji BiH, međutim, normalnost je postala luksuz, a odgovornost hazarderski eksperiment.
Umjesto da pružaju odgovore, vladajuće stranke odlučile su se za šutnju, zakopavanje i političko betoniranje. Iako se radi o temi koja pogađa sam centar vlade, koalicija je izabrala da strga volan i odveze institucije u zid – samo da se postavi štit oko Nikšića.
Šta blokada govori o vladajućima?
Mnogo više nego što bi oni željeli.
Da vlast u Federaciji BiH nije samo koalicija, nego i sistem međusobne ucjene i zaštite.
Da je politička stabilnost mit koji puca čim se dirne u interese jednog čovjeka ili jedne stranke.
Da se javnost tretira kao smetnja.
Da je parlament, u očima vladajućih, samo kulisa – a ne mjesto gdje se otvaraju teme od javnog značaja.
Kad koalicija spriječava raspravu, ona ne štiti samo Nikšića – nego i vlastiti komfor, vlastite pozicije, vlastite interese. Nikšić je samo fokus, ali nije jedini razlog za paniku.
Građani dobijaju poruku: “Ne pitajte ništa”
Ako postoji nešto gore od korupcije, onda je to korupcija zaštićena političkom šutnjom i institucionalnim blokadama. Odbijanje rasprave o “Spengavanju” šalje jasnu poruku: institucije nisu tu da istraže – nego da prikriju.
Ova vanredna sjednica je mogla biti trenutak političke zrelosti. Mogla je biti dokaz da Federacija BiH gradi sistem u kojem se i premijer može suočiti s pitanjima. Umjesto toga, dobili smo potvrdu da je politički refleks vladajućih uvijek isti: sakrij, prešuti, odbij, blokiraj.
Koalicija pada na ispitu transparentnosti
SDP, HDZ, NiP i NES danas su pokazali da su spremni podmetnuti vlastite demokratske principe pod noge, samo da zaštite jednu fotelju i jednog čovjeka. Ako to nije znak političke slabosti – onda je znak političke arogancije najgore vrste.
Afera “Spengavanje” će se nastaviti. Dokumenti će iscuriti. Snimci će se pojaviti. Glasine će postati činjenice. Koalicija je danas uspjela ugasiti mikrofone u Parlamentu – ali neće moći ugasiti pitanje koje visi u zraku:
Čega se toliko boje da su morali pobjeći od rasprave?
