Tony Blair, jedna od ključnih osoba u Mirovnom odboru
Bivši zvaničnik CIA-e analizira Mirovni odbor: Ni Trumpov plan, niti bilo koji drugi plan, ne može donijeti mir, sigurnost ili prosperitet Gazi
Izjave Trumpove administracije o Pojasu Gaze mogu ostaviti utisak da implementacija mirovnog plana od 20 tačaka, čiji je dio kasnije uključen u rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a, napreduje glatko. Ali u stvarnosti, mnoge zvanične izjave izgledaju nepovezane sa stvarnom situacijom na terenu.
Specijalni izaslanik predsjednika Trumpa, Steve Witkoff, nedavno je na društvenim mrežama objavio početak "Druge faze" plana: prelazak s prekida vatre na razoružanje Hamasa, tehnokratsku vladavinu i rekonstrukciju. Ali takve izjave djeluju duboko nepovezano sa stvarnošću. Witkoff je tvrdio da je "Prva faza" očuvala prekid vatre - ali izraelski napadi na Gazu nastavljaju se svakodnevno od prošlog oktobra, kada je prekid vatre trebao stupiti na snagu. Obje strane se međusobno optužuju za kršenja, ali brojke govore same za sebe: prema podacima palestinskog Ministarstva zdravstva, od tada je izraelska vojska ubila najmanje 451 Palestinca, a više od 1.200 ih je ranjeno.
Witkoff je također tvrdio da je "Prva faza" donijela historijsku humanitarnu pomoć. Međutim, nije spomenuo da je Izrael odbio mnoge zahtjeve za pomoć, te da je kao rezultat toga u Gazu ušlo samo 24.611 kamiona s pomoći, što je manje od polovine od 57.000 dogovorenih prema sporazumu o prekidu vatre. U tim okolnostima, Druga faza je najavljena bez ispunjavanja minimalnih uslova Prve faze.
Uprkos ovim preprekama, Trumpova administracija je zvanično pokrenula "Odbor za mir", zamišljen kao "međunarodni upravljački odbor" koji će nadgledati sprovođenje ostatka plana. Međutim, odabir i regrutovanje članova odbora suočava se sa velikim poteškoćama. Neke države su nerado prihvatile učešće zbog neizvjesnosti u vezi sa ulogom odbora i činjenice da je to projekat izgrađen u bliskoj saradnji sa Izraelom. Situaciju dodatno komplikuje zahtjev da svaka država koja želi proširenu ulogu u odboru mora doprinijeti milijardu dolara u gotovini.
Do sada je objavljeno nekoliko imena koja će biti dio Mirovnog odbora, uključujući Stevea Witkoffa, Trumpovog zeta Jareda Kushnera i bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira. Blairovo uključivanje izazvalo je nepovjerenje u arapskim zemljama zbog njegove uloge u ratu u Iraku i percepcije da ima pristrasan proizraelski stav.
Bijela kuća je također najavila "Izvršni odbor za Gazu", koji će imati nejasnu ulogu u odnosu na ostale strukture. Ovaj odbor uključuje, pored Blaira, Kushnera i Witkoffa, turskog ministra vanjskih poslova i visokog zvaničnika iz Katara. Ured izraelskog premijera Netanyahua odmah je reagirao, nazivajući odbor "suprotnim izraelskoj politici". Negativne reakcije stigle su i od izraelske opozicije: lider Yair Lapid nazvao je uključivanje Turske "teškim diplomatskim neuspjehom", dok je krajnje desničarski ministar Itamar Ben Gvir zahtijevao da "izraelska vojska nastavi rat punom snagom u Pojasu Gaze".
Istovremeno, Nacionalni komitet za upravljanje Gazom (NCAG), grupa od 15 palestinskih tehnokrata koji će funkcionirati kao privremena vlada pod nadzorom Mirovnog odbora, sastao se prvi put u Kairu. Bugarski diplomata Nikolaj Mladenov imenovan je za generalnog direktora ovog odbora. Na čelu komiteta je Ali Shaath, inženjer i bivši zamjenik ministra prometa Palestinske uprave. Ali ostala imena nisu javno objavljena.
Simbolično za teškoće procesa, samog Shaatha su izraelske vlasti zadržale šest sati na graničnom prelazu Allenby dok je putovao sa Zapadne obale u Jordan kako bi prisustvovao sastanku u Kairu. Palestinski zvaničnici su incident nazvali "namjernim pokušajem sabotiranja rada odbora".
Arapski posmatrači izrazili su sumnju u to da li odbor od 15 članova može realno upravljati Pojasom Gaze, posebno kada Izrael ne dozvoljava uključivanje zaposlenika povezanih s Hamasom, niti onih Palestinske uprave.
Shaath je, u svojim prvim javnim izjavama kao šef NCAG-a, izjavio da bi samo čišćenje ruševina u Gazi moglo trajati i do tri godine, dok će za potpunu obnovu biti potrebno najmanje sedam godina. U međuvremenu, Izrael nastavlja rušiti zgrade u dijelu Gaze koji još uvijek kontrolira, pogoršavajući situaciju.
U tom kontekstu, ni Trumpov plan ni bilo koji drugi plan ne mogu donijeti mir, sigurnost ili prosperitet Gazi sve dok Izrael kontrolira teritoriju i protivi se svakom obliku palestinske samouprave.
