Ročište za određivanje pritvora Muhamedu Ajanoviću, uhapšenom dekanu Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, kao i izricanje mjera zabrane Dalili Hakalović, uhapšenoj glavnoj kantonalnoj prosvjetnoj inspektorici Kantona Sarajevo, i dalje traje.
Ipak, i prije okončanja ročišta u javnost su počeli izlaziti detalji koji cijelom slučaju daju novu, znatno kontroverzniju dimenziju.
Naime, branilac Muhameda Ajanovića, advokat Alen Nakić, tokom izlaganja pred sudom iznio je tvrdnju da hapšenje njegovog branjenika nije samo rezultat aktuelne istrage, već da bi moglo biti povezano s ranijim događajima unutar Univerziteta u Sarajevu – konkretno sa slučajem oduzimanja akademskih titula prof. dr. Sebiji Izetbegović, bivšoj direktorici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu i profesorici Medicinskog fakulteta UNSA.
Prema riječima advokata Nakića, Ajanović je bio svjedok u parničnom postupku koji se vodi po tužbi Sebije Izetbegović protiv Univerziteta u Sarajevu. U tom postupku, kako tvrdi odbrana, Ajanović je svjedočio u korist Izetbegović, iznoseći detalje koji ozbiljno dovode u pitanje zakonitost i način formiranja komisije za oduzimanje njenih akademskih zvanja.
Nakić je, pozivajući se na Ajanovićevo svjedočenje, naveo da je tadašnji rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj komisiju za oduzimanje akademskih titula formirao u jednom ugostiteljskom objektu, te da je, prema iskazu, davao direktne upute članovima komisije kako da donesu odluku o oduzimanju titula Sebiji Izetbegović. Posebno je naglašeno da je upravo Muhamed Ajanović bio predsjednik te komisije, što njegovu ulogu u cijelom slučaju čini dodatno osjetljivom.
Kako se prenosi, advokat odbrane je ovim navodima praktično sugerisao da aktuelno hapšenje njegovog klijenta nije slučajno, već da bi moglo predstavljati svojevrsnu institucionalnu odmazdu zbog onoga što je Ajanović iznio pred sudom u parničnom postupku. Drugim riječima, odbrana implicira da se radi o pokušaju diskreditacije i procesnog pritiska na osobu koja je u sudnici iznijela informacije o navodnom političkom i akademskom inženjeringu unutar UNSA.
Ovakve tvrdnje, iako zasad ostaju u domenu odbrane, dodatno komplikuju ionako složen slučaj i otvaraju niz pitanja o pozadini hapšenja, odnosima unutar akademske zajednice, te mogućem miješanju ličnih, institucionalnih i političkih interesa u rad pravosuđa.
Hoće li sud ove navode smatrati relevantnim ili će ih odbaciti kao dio strategije odbrane, bit će poznato tek nakon završetka ročišta i donošenja odluke o pritvoru i mjerama zabrane. Jedno je sigurno – slučaj Muhameda Ajanovića odavno je prerastao okvir klasične krivične istrage i postao još jedno ogledalo dubokih podjela i sukoba unutar bosanskohercegovačkog akademskog i institucionalnog sistema.
