U Parlamentarnoj skupštini BiH održan je vanredni sastanak ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlida Hurtića s predstavnicima Sigurne mreže BiH, mreže nevladinih organizacija u okviru kojih djeluju sigurne kuće za žrtve rodno zasnovanog nasilja, nakon čega je održana i konferencija za novinare. Rečeno je da su dogovorili određene zaključke i smjernice.
Sevlid Hurtić, državni ministar za ljudska prava i izbjeglice rekao je da su odlučni ići dalje i vršiti pritisak, kako se ne daj Bože, ne bi desila opet ista stvar.
“Želim da pošaljem poruku kao čovjek, ministra, i suprug svim onima koji su maltretirani u porodici da kada se odluče da izađu iz te kuće, potraže bezbjednost i pomoć, da se ne vrate i da idu dalje, da se tom nasilniku ne vrate, i idu dalje, jer on će se lomiti i pokušavati da je vrati nazad, jer kad se vrati onda, zaključili smo, nastupa pakao za tu ženu i dijete”, rekao je Hurtić.
Aida Behram, izvršna direktora organizacija “Žene sa Une” iz Bihaća istaknula je da je tolerancija na rodno zasnovano nasilje prema ženama u bh. društvu, kako u porodici, tako i na radnom mjestu, a naročito kad je u pitanju femicid, kao sto je zadnji slučaj iz Gradačca, zahtjevaju urgentnost donošenje novih i provođenja postojećih pravnih propisa, a u skladu sa preporukama Vijeća Evrope za provedbu Istanbulske konvencije.
“Donijeli smo nekoliko zaključaka i usaglasili se da je potrebno urgentno djelovati u smislu mijenjanja postojećih zakonskih rješenja, naročito kad je u pitanju FBiH, i kada je u pitanju zbrinjavanja žena i djevojčica u zbrinjavanje sigurnih kuća. Razgovarali smo i o tome da li su sigurne kuće otvorene za sve žene”, rekla je Behram.
Gorica Ivić iz Fondacije “Udružene žene” iz Banjaluke podcrtala je da je donošenja zakona i normativa neophodno i bez njih ne možemo postupati, ali ukoliko se zakoni ne budu provodili, ukoliko se pojedinci ne budu pozvali na odgovornost u ovakvim slučajevima, boji se, kaže, da ćemo i dalje imati isto ili slično postupanje.
“Femicid kao ubistvo žene je kraj. Žene više nema. Sve se trebalo uraditi kako ne bi došlo do ovoga. Imali smo slučajeve dugogodišnjeg nasilja u porodici, gdje dođe do ubistva žena i krivično djelo nasilje u porodici dođe na sud tek godinu dana nakon ubistva žene. Nasilje u porodici nije problem samo nevladinih organizacija, niti jedne institucije, već svih u lancu zaštite, a problem društva u konačnici”, naglasila je Ivić.
Ingrid McDonald, rezidentna predstavnica UN-a u BiH smatra da je najtragičnije da su se mogla ova događanja spriječiti. Osvrnula se na posljednju statistiku i kazala da je 60 žena stradalo kao žrtva femicida, a 85 posto žena ne prijavljuju nasilje policijskim organima.
“Tri godine je na čekanju zakon da bude usvojen u FBiH. Ništa od ovog nije izmišljanje tople vode, to su stvari koje zahtjevaju političku volju”, poručila je McDonald.
Samra Filipović Hadžiabdić iz Agencije za ravnopravnost polova BiH pozvala je predstavnike iz RS da daju svoje predstavnike u Odbor za praćenje Istanbulske konvencije jer je to jedna od preporuka koja se mora ispoštovati.
“Kao potpisnici Istanbulske konvencije, država, što znači predstavnici svih institucija, moraju u ovom slučaju postupati sa dužnom pažnjom, to im je obaveza”, poručila je Filipović Hadžiabdić.
Na sastanku je usvojeno 11 zaključaka koje penosimo u cijelosti:
"Na osnovu pomenutih Preporuka Vijeća Evrope, pripremili sljedeće Zaključke koji pozivaju na hitnu i koordiniranu akciju svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, a u skladu s njihovim ustavnim i zakonskim nadležnostima:
- Hitno donijeti propise i podzakonske akte kojim će se obezbijediti efikasna zaštita žrtava nasilja u skladu sa standardima Istanbulske konvencije, a naročito vezano za kaznenu politiku, da kazne i mjere koje se izriču za nasilje u porodici i druge oblike nasilja nad ženama budu djelotvorne, srazmjerne i odvraćaju od činjenja djela.
- Policija, pravosuđe i centri za socijalni rad moraju poduzimati sve potrebne mjere kako bi se osigurala fizička sigurnost i psihičko blagostanje žrtava rodno zasnovanog nasilja i djece i prekinuti krug moći i zlostavljanja od strane počinioca. Neophodno je jačati profesionalizam i objektivnost u postupanju, te kapacitirati centre za socijalni rad i policiju za efikasnije praćenje stanja i djelovanje u zajednicama, uz blisku saradnju sa građanstvom i nevladinim sektorom.
- Policija i centri za socijalni rad uz podršku pravosuđa i drugih subjekata zaštite, obavezni su profesionalno, temeljito i dosljedno provoditi procjene rizika i upravljanje rizikom od rodno zasnovanog nasilja uzimajući u obzir sve faktore rizika (kao npr. ranija prijava nasilja, podnošenje zahtjeva za razvod i sl.). Neophodno je osigurati da se procjene rizika:
a) vrše sistematski i za djecu žrtve i svjedoke nasilja, uzimajući u obzir bilo koju prijetnju upućenu njima ili koje se odnose na njihovo udaljavanje iz nasilne zajednice;
b) vrše kontinuirano i da se ponavljaju u svim relevantnim fazama postupka;
c) uključuju sve aktere u krugu zaštite od nasilja (policija, socijalni rad, školstvo, zdravstvo, sigurne kuće i druge specijalizovane nevladine organizacije, itd.) i da predstavljaju centralni element koordiniranog „međusektorskog“ odgovora prevencije i zaštite;
d) da rezultiraju planom sigurnosti za žrtve koji će biti sveobuhvatan i provodiv.
- Osigurati pravni status, kao i dovoljno i kontinuirano finansiranje iz javnih budžeta za sve oblike specijalizovane podrške i pomoći za žrtve nasilja, uključujući sigurne kuće, pravna i psihološka savjetovališta i SOS telefon.
- Obezbjediti standarde za postupanje i finansiranje programa za rad sa počiniocima nasilja.
- S ciljem prevazilaženja rodnih stereotipa i jačanja profesionalnih vještina, uvesti sistematičnu i obaveznu obuku o svim oblicima nasilja prema ženama za relevantna stručna lica koja rade sa žrtvama ili počiniocima, a posebno za policiju, tužioce ili sudije, kao i za osoblje centara za socijalni rad i medicinsko osoblje, u skladu sa standardima Istanbulske konvencije. Kako bi se osigurali ontinuitet i održivost, obuka mora biti finansirana iz budžeta i da ne bi ovisile od donatorskih sredstava.
- Svi subjekti zaštite (posebno, centri za socijalni rad, zdravstvo, policija i pravosuđe) treba da redovno i sistematično prikupljaju administrativne podatke za sve oblike nasilja nad ženama u svim fazama postupanja, klasifikovane prema spolu i starosnoj dobi žrtve i počinioca, oblika nasilja i odnosu između počinioca i žrtve, za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine. To je jedini način da se provede analiza, te da se jasno artikuliše propust u odgovoru institucija na nasilje, koji se kontinuirano ponavlja kao najveći nedostatak u ostvarivanju prava žrtava.
- Umjesto da rodno zasnovano nasilje bude predmet medijskog interesovanja tek nakon događanja nekog teškog slučaja, mediji, a naročito javni servisi, treba da realizuju dugoročne i kontinuirane programske sadržaje za podizanje svijesti stručne i šire javnosti o prevenciji i zaštiti žrtava od svih oblika rodno zasnovanog nasilja. Osim širenja znanja i prevazilaženja stereotipa, cilj programskih sadržaja i kampanja nužno treba biti i promovisanje pitanja lične i društvene odgovornosti u slučajevima nasilja nad ženama. Jednako važno, kampanje i podizanje svijesti moraju biti usmjerene i na žene koje su u riziku od diskriminacije, kako bi dobile informacije o njihovim pravima i uslugama podrške koje su im dostupne.
- Poboljšati sistem funkcionisanja i koordinacije postojećih koordinacionih tijela za praćenje provedbe Istanbulske konvencije na različitim nivoima vlasti u BiH, kako bi se osigurala sveukupna koordinacija, standardi postupanja i razmjena informacija između tih tijela, tako da se poštuju standardi Istanbulske konvencije u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, a u bliskoj konsultaciji sa specijaliziranim nevladinim organizacijama i civilnim društvom.
- Sastav Odbora za praćenje i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu, kojeg je 2019. godine formiralo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, još uvijek je nepotpun, jer u njemu nema predstavnika Republike Srpske. Nužno je da se predstavnici iz Republike Srpske uključe u rad ovog odbora koji bi, između ostalog, trebao osigurati sveukupnu koordinaciju i razmjenu informacija između tijela na različitim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini.
- Krajnje je vrijeme da Bosna i Hercegovina, u cilju cjelovite i koordinirane provedbe Preporuka komiteta Vijeća Evrope za praćenje provedbe Istanbulske konvencije (GREVIO Komiteta), donese Akcioni plan za provedbu preporuka kojeg će implementirati svi nivoi vlasti u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim nadležnostima. U provedbi Akcionog plana ključni partner organima vlasti su specijalizovane nevladine organizacije, a različiti projekti međunarodne asistencije su važna podrška realizaciji.
