Belgijski model: Opasna iluzija rješenja za Bosnu i Hercegovinu
U posljednje vrijeme, hrvatski politički krugovi i mediji sve češće spominju tzv. „belgijski model“ kao potencijalno rješenje za političku reorganizaciju Bosne i Hercegovine. Ovaj prijedlog, koji se temelji na iskustvima Belgije, ponovno je postao aktualan u kontekstu jačanja političkih glasova koji zagovaraju veća prava za Hrvate u BiH. Međutim, postavlja se pitanje: može li belgijski model stvarno pružiti stabilnost BiH ili će samo produbiti postojeće podjele?
Šta je belgijski model?
Belgija je već godinama poznata po svom složenom federalnom sistemu, temeljenom na dubokoj decentralizaciji vlasti. Zemlja je podijeljena na tri glavne zajednice: Flamance, Valonce i Njemačku zajednicu. Svaka od ovih zajednica ima visoki stepen autonomije, što im omogućava da odlučuju o pitanjima od značaja za vlastite interese, dok federalna vlast ima nadležnost samo za ključna pitanja kao što su vanjska politika, odbrana i finansije.
Ovaj model je usmjeren na očuvanje kulturnih i jezičkih identiteta, ali se, s vremenom, pokazao i izvorom političkih problema. Belgija se suočava s čestim političkim krizama zbog dubokih podjela između Flamanca i Valonaca, što često usmjerava zemlju u političku paralizu.
Belgijski model u BiH: Opasnost od daljnje fragmentacije
Pr prijedlogu primjene belgijskog modela na Bosnu i Hercegovinu, osnovna ideja bila bi dalja decentralizacija vlasti kroz stvaranje entiteta ili regiona, gdje bi svaki konstitutivni narod imao svoju autonomiju, dok bi federalna vlast bila zadužena za vanjsku politiku, odbranu i međunarodne odnose. Ovakvo rješenje, prema mišljenju nekih političara, moglo bi donijeti Hrvatima veća prava i zaštitu interesa, dok bi istovremeno očuvalo teritorijalni integritet države.
Međutim, BiH se razlikuje od Belgije po tome što tri konstitutivna naroda nisu jasno geografski odvojena, što bi moglo dovesti do novih tenzija prilikom određivanja teritorija za autonomne regije. U praksi, ovo bi moglo značiti daljnju fragmentaciju zemlje, otežavanje donošenja ključnih odluka, a u krajnjoj liniji – slabljenje centralnih institucija.
Kompleksnost i sporost – Belgijski model kao recept za političku paralizu?
Jedan od glavnih problema belgijskog modela je njegova izuzetna složenost i sporost u donošenju odluka. U Belgiji, formiranje vlade može trajati mjesecima, pa i godinama, zbog nesuglasica između Flamanca i Valonaca koji imaju različite interese i zahtjeve. U BiH, gdje su političke podjele dublje, ovakav sistem mogao bi dovesti do potpune političke paralize.
Dodatna decentralizacija mogla bi otežati usklađivanje politika na državnom nivou, što bi, uz već postojeće političke i etničke tenzije, moglo dovesti do usložnjavanja političkih odnosa. Ako Belgija, koja je razvijena evropska zemlja, nije uspjela u potpunosti prevazići te probleme, postavlja se pitanje: kako bi BiH, sa svojim specifičnostima, mogla podnijeti takav model?
Brisel i Sarajevo: Analogija koju ne bismo smjeli slijediti
U Belgiji, Brisel je dvojezični grad podijeljen između flamanske i francuske zajednice, što često dovodi do sukoba između njih u vezi s političkom dominacijom. U BiH, Sarajevo bi mogao biti sličan slučaj – grad podijeljen između različitih zajednica, što bi u praksi moglo izazvati još veće napetosti, osobito u vezi s podjelom resursa i nadležnosti.
Belgijski model u BiH također podrazumijeva stvaranje mehanizama blokade i veto-tačaka, koji bi dodatno usložnili donošenje odluka i oslabili već fragilnu državnu strukturu. Pitanje „ko je odgovoran za šta“ moglo bi postati još nejasnije, što bi produbilo političke krize koje već postoje.
Rješenja za BiH: Ne imitirati, već graditi vlastiti put
Iako se belgijski model često nudi kao kompromisno rješenje, stvarnost njegove primjene u BiH donosi više opasnosti nego koristi. Umjesto da slijedimo model koji je sam po sebi izazov za političku stabilnost jedne razvijene evropske zemlje, BiH treba pronaći vlastiti put. Model koji bi omogućio funkcionalan suživot svih naroda i poštovanje njihovih prava, ali koji bi istovremeno jačao zajedničke institucije, a ne dodatno ih slabljenje.
Na kraju, ključna poruka koju belgijski model nosi jeste: decentralizacija bez zajedničkih ciljeva može lako dovesti do političke paralize i dugoročnih kriza. BiH ne treba još jedan izvor podjela, već održivu strukturu koja će omogućiti napredak i stabilnost.
