U političkom teatru Sarajeva, poslednja epizoda u kojoj Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova i lider stranke Narod i pravda, igra glavnu ulogu, otkriva više nego što bi on želio.
Naime, Konaković je burno reagovao na vijest da su opozicione stranke u Sarajevu izabrale Dennisa Gratza i Muamera Bandića za kandidate za načelnike općina Centar i Novo Sarajevo, uz podršku Semiru Efendiću za načelnika općine Novi Grad. Nervozan i ogorčen, Konaković je izjavio da navodna baza bošnjačkih glasača neće podržati ove kandidate, kao da u Sarajevu glasaju samo Bošnjaci, a ne svi građani.
Očigledno je da Konakovićev strah nije bez osnova. Trojka, politički savez kojem pripada Narod i pravda, potpuno je razočarala svoje glasače. Njihovi načelnici nisu ispunili obećanja data građanima, što sada izaziva panične poteze lidera koji pokušava da igra na nacionalnu kartu, pokušavajući pridobiti podršku bošnjačkih glasača.
Međutim, realnost je surova za Konakovića. Nedavni rezultati anketa međunarodnih organizacija pokazuju da je Narod i pravda na putu da doživi sudbinu zaboravljenog Saveza za bolju budućnost, čiju su ideologiju i politiku preuzeli. Još gore, članstvo u stranci Naša stranka je razočarano vladavinom Srđana Mandića, načelnika Općine Centar, poznatog više po kasnim dolascima na posao nego po rezultatima.
A SDP? Ta stranka je potpuno podbacila podržavajući imenovanje nekompetentnog Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH, dok istovremeno traže poskupljenje električne energije, što je direktan udar na džep građana i udaljavanje od socijaldemokratskih vrednosti.
U očajničkom pokušaju da spasi što se spasiti može, Konaković se hvata za svoju borbu protiv Sebije Izetbegović kao za poslednju slamku spasa. No, građani Sarajeva nisu zaboravili katastrofalnu politiku Trojke i katastrofalno vođenje općina od strane njihovih načelnika.
Nervozu lidera NiP-a dodatno pojačava mudrost i strateški potezi opozicionih lidera Albina Zuhrića, Faruka Kapidžića i Almira Bećarevića, koji su uspjeli da nominuju kandidate sposobne da pobjede loše načelnike Trojke, a da pritom zadrže političku autonomiju i pravo na samostalni nastup.
Ova situacija jasno pokazuje da su Konaković i njegova stranka pod velikim pritiskom. Njihova nesposobnost da ispune obećanja i upravljaju lokalnim zajednicama dovela je do pada povjerenja među glasačima. S druge strane, opozicione stranke, uprkos svojim neslaganjima, uspijevaju da ponude kvalitetne kandidate koji su u stanju zaustaviti loše upravljanje lokalnim zajednicama i vratiti povjerenje građana.
Suočeni sa realnošću, Konaković i njegovi saradnici očajnički pokušavaju da zadrže svoju poziciju, ali da li je narod to prepoznao: Da li je konačno vrijeme je za drastične promjene, gdje laži i manipulacije više nikad neće proći....
