Dok se hiljade duluma zemlje u RS-u prepisuju na ime ovog entiteta, dok se prava Bošnjaka brišu zakonskim trikovima, vlast Federacije BiH već godinama ostaje nijema, nesposobna ili nezainteresirana da pruži otpor ovom procesu.
Iako je svima jasno šta se dešava, reakcija Federacije BiH na ovaj tihi napad na imovinska prava i identitet bošnjačkog naroda izostaje. Umjesto organiziranog odgovora, poziva na pravnu borbu i međunarodne pritiske, iz Federacije stiže samo tišina – tišina koja u suštini postaje saučesnik u ovom procesu.
Na terenu, povratnici, većinom Bošnjaci, prepušteni su sami sebi. Ako pokušaju uložiti žalbu ili osporiti knjiženje svoje imovine na RS, nailaze na proceduralne lavirinte, komplikacije i troškove koje mnogi jednostavno ne mogu podnijeti. Povratnici u mjestima poput Srebrenice, Bijeljine, Sokoca, Šipraga i drugih gradova entiteta RS sve glasnije upozoravaju na ovaj "zakoniti" oblik prisvajanja. S obzirom na dalekosežne posljedice, proces knjiženja imovine na RS lako bi se mogao nazvati tihi genocid nad imovinskim pravima onih koji su prisilno istjerani sa svoje zemlje. Samo sada nema eksplozija i oružja; sada sve prolazi kroz katastarske urede, komisije i "usaglašavanja" dokumentacije, sve dok njihova zemlja ne pređe u ruke onih koji već trideset godina kroje realnost prema svojim interesima.
Za ovu manipulaciju koriste se proceduralne zamke koje pogađaju upravo one koji su ostali bez svojih domova i živote nastavili daleko od Bosne i Hercegovine. Sramno je da pozivi na izlaganje podataka o nepokretnostima stižu u ruševine kuća ili na prazne adrese. U takvim okolnostima, ako se vlasnik parcele – najčešće Bošnjak – ne pojavi ili ne donese dovoljno svjedoka, komisije jednostavno odluče parcelu "uknjižiti" na entitet. Kad jednom prođu rokovi, oni koji se bore za povrat zemljišta moraju proći kroz iscrpljujuće, skupe i dugotrajne pravne bitke, od kojih mnogi odustanu jer nemaju ni volje ni sredstava za ovu novu vrstu rata, rata kroz birokratske kanale.
Bošnjačke svetinje postaju imovina Republike Srpske: Borba za očevinu pred brutalnim napadom na prava
Ovaj zakon o katastru RS-a nije slučajnost niti administrativni propust, već je namjerno, hladno i proračunato kreiran mehanizam – onaj koji završava posao koji je započeo prije tri decenije. Tokom rata su Bošnjaci protjerani s ove zemlje; sada, tri decenije kasnije, njihova prava se sistematski brišu uz pomoć zakonskih smicalica. Ovim postupcima RS crta vlastite granice u okviru Bosne i Hercegovine, pročišćavajući entitet od Bošnjaka na sve moguće načine – od zastave i himne, do zakona o nekretninama. Stvara se slika RS-a kao kvazi-države, dok stvarna Bosna i Hercegovina postaje tek apstraktna ideja u onome što bi trebalo biti njeno teritorijalno srce.
Federacija BiH, koja bi trebala štititi prava svojih građana, nije uspjela osmisliti efikasan plan za očuvanje imovine Bošnjaka u RS-u. Institucije Federacije, uključujući zakonodavne organe, mogli su već davno formirati pravne timove ili posebne komisije koje bi pomagale povratnicima u procesima dokazivanja vlasništva. Mogli su pružiti pravnu podršku, ali i pokrenuti diplomatske inicijative kako bi se problem iznio pred međunarodnu zajednicu.
Umjesto odlučne akcije, zvaničnici Federacije i dalje samo „izražavaju zabrinutost“ kada se ovi problemi pojave u medijima. Ali „zabrinutost“ nije dovoljna; prazna retorika ne donosi pravdu, niti može zadržati zemlju u rukama onih koji je već stoljećima posjeduju. Svaki dan odugovlačenja od strane Federacije BiH predstavlja još jedan izgubljeni dulum, još jednu parcelu koja prelazi u trajno vlasništvo RS-a.
Gdje je odgovor federalnih institucija koje imaju mogućnost pritiska, pregovora i pravne borbe? Gdje su konkretne akcije? Umjesto toga, vlasti Federacije kao da su zadovoljne da promatraju ovu tihu okupaciju iz daleka, ne shvatajući da im svaki izgubljeni komad zemlje u RS-u ugrožava suverenitet cijele Bosne i Hercegovine.
Ovo je borba za život i postojanje jednog naroda, ali oružje više nije u rukama vojnika, već službenika u entitetskim kancelarijama. Za Bošnjake i sve one koji su izgubili domove, ovo je finalni udarac, tiha okupacija u kojoj se imovina, prisutnost i prava sistematski brišu, dok entitet ovim postupcima pokazuje jasnu ambiciju da postane država unutar države.
Ovo nije samo pitanje imovine ili procedure; ovo je pitanje opstanka jednog naroda na zemlji koja mu pripada.
