Dana 17. oktobra ove godine, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijelo je odluku o formiranju tima za pripremu i organizaciju Samita lidera Zapadnog Balkana i Evropske unije, koji je trebao biti održan 5. decembra u Neumu.
Ovaj samit, koji je trebao okupiti ključne političke aktere iz regiona i EU, bio je prilika za jačanje saradnje, razmjenu mišljenja i razmatranje važnih političkih, ekonomskih i društvenih pitanja. Neum je odabran kao destinacija za održavanje ovog događaja, s obzirom na višegodišnju tradiciju organiziranja takvih manifestacija. Ipak, svega nekoliko dana prije održavanja samita, Vijeće ministara je donijelo odluku o njegovom otkazivanju, što je izazvalo brojne kontroverze i sumnje u rad državnih institucija.
Odluka o formiranju tima za organizaciju samita bila je značajna jer je uključivala niz visokih državnih zvaničnika. Tim je bio zadužen za koordinaciju svih aspekata pripreme događaja, uključujući tehničke, logističke, protokolarne i sigurnosne aktivnosti, kao i za procjenu svih finansijskih obaveza Bosne i Hercegovine vezanih za ovaj samit. Prema dokumentima, tim je bio sastavljen od predstavnika ključnih državnih institucija, uključujući šefove kabineta ministara, direktore relevantnih direkcija, kao i pomoćnike generalnih sekretara. Na čelu tima bio je Nihad Duvnjak, šef kabineta predsjedavajuće Vijeća ministara BiH, dok je za sekretara tima imenovana Barbara Čolo iz kabineta predsjedavajuće.
Međutim, problemi su nastali ubrzo nakon što je proveden tender za izbor organizatora samita. Firma MindSet, koja je bila izabrana za organizatora, doživjela je iznenadni obrt kada je konkurentska kompanija uložila žalbu na izbor pobjedničkog ponuđača, dovodeći u pitanje zakonitost postupka javne nabavke. Zbog ove žalbe, postupak je morao biti obustavljen, a samit je otkazan. Odluka o otkazivanju samita, iako donesena iz praktičnih razloga, ponovo je podstakla javnost da se zapita o ozbiljnosti i profesionalizmu institucija Bosne i Hercegovine, te o načinu na koji se provode ključni državni projekti.
Jedan od ključnih razloga zbog kojih je cijela situacija izazvala veliku pažnju jeste povezanost vlasnice kompanije MindSet, Eminu Memiju, sa političkim krugovima u BiH. Emina Memija je kćerka Gordana Memije, koji je kum ministra vanjskih poslova BiH, Elmedina Konakovića. Ova privatna veza izazvala je sumnje u to da li je tender proveden na temelju objektivnih kriterija, ili su političke veze imale značajan uticaj na izbor organizatora. Dodatno, firma MindSet, koja je bila izabrana za organizatora, već je bila pod povećalom javnosti zbog povezivanja njenog vlasnika s firmama koje se bave organizacijom sličnih događaja, dok je sama firma bila predmet istrage Tužilaštva BiH zbog sumnje na organizovani kriminal i pranje novca. Sve ove okolnosti dovele su do ozbiljnih pitanja o zakonitosti samog postupka javne nabavke i transparentnosti rada Vijeća ministara BiH.
Pored toga, cijela situacija stavlja u fokus problem nesposobnosti institucija Bosne i Hercegovine da pravilno implementiraju postupke javnih nabavki. Iako je samit bio događaj od međunarodnog značaja, a BiH je trebala biti domaćin pod pokroviteljstvom brojnih međunarodnih organizacija, proces njegove organizacije bio je prožet nesigurnostima i propustima. Ovaj incident nije samo podstakao sumnje u zakonitost i transparentnost postupka, već je također poslao jasnu poruku o tome kako državne institucije nisu u stanju da efikasno i odgovorno upravljaju velikim međunarodnim projektima, što dodatno podriva povjerenje u sposobnost Bosne i Hercegovine da bude ozbiljan partner u međunarodnim odnosima.
Osim političkih veza koje su dovele u pitanje regularnost javne nabavke, još jedan problem koji je izazvao buru u javnosti jeste visina tendera, koja je iznosila 256.410 KM. Mnogi su se pitali kako je moguće da BiH, koja se suočava sa velikim ekonomskim problemima i izazovima u javnim financijama, troši ovako velike iznose za organizaciju događaja koji je, u konačnici, otkazan. Ovo samo dodatno potvrđuje zabrinutost građana i analitičara da novac iz javnih budžeta nije uvijek raspoređen na najefikasniji način, te da je često podložan zloupotrebama.
U konačnici, BiH je još jednom poslala svijetu poruku o neozbiljnosti svojih institucija. Otvoreni problemi u vezi sa zakonitošću tendera, političkim vezama i nesposobnošću da se završi jedan važan međunarodni događaj, nisu samo štetni za imidž države, već i za dalju integraciju u međunarodne organizacije. BiH je još jednom pokazala kako proceduralne nesigurnosti i politička podjela često nadmašuju sposobnost institucija da funkcionišu u interesu građana, što ozbiljno ugrožava povjerenje u vladavinu prava i demokratski okvir zemlje.
