KAO VELIKI TRIJUMF ILI KATASTROFALNA LUDOST?

Ovaj film nazivaju čudom. Snimalo se 40 godina, a reditelj je potrošio 120 miliona dolara

Film

Nakon četrdeset godina nastajanja, hoće li se nečuveno skupi znanstveno-fantastični ep Megalopolis reditelja Francisa Forda Coppole pokazati kao veliki trijumf ili katastrofalna ludost?

Iako je uobičajeno da filmski stvaraoci finansijski podržavaju svoje filmove, to obično znači da režiser finansira njihov niskobudžetni prvi film ili, još bolje, glumac velikog imena koji ulaže novac da bi pokrenuo produkciju potencijalnog hita srednjeg budžeta. Ali Megalopolis je nešto drugo.

Eksperimentalni naučno-fantastični ep, koji je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu ove sedmice, finansirao je njegov scenarista i režiser Francis Ford Coppola sa ogromnih 120 miliona dolara. Malo je vjerovatno da će 85-godišnji reditelj ikada nadoknaditi tu devetocifrenu svotu, ali Coppola to previše ne smeta, piše BBC.

"Ako me pitate, kada dođete do kraja života, ne želite da kažete: 'Oh, voleo bih da sam uradio ovo ili ono.' Želite da kažete: 'Morao sam to da uradim'", rekao je režiser za Deadline.

40 godina u nastajanju

Film je nastajao više od 40 godina. Kada ga je Coppola osmislio, već je imao neke od najtoplijih filmskih hitova u istoriji Holivuda. Snimio je The Godfather, Wiretapping i The Godfather II tokom 1970-ih, a radio je na Apocalypse Now kada je dobio ideju za nešto još hrabrije.

Smješten na dan u bliskoj budućnosti u New Yorku, Megalopolis priča priču o arhitekti koji se nada da će obnoviti grad nakon kataklizme i stati na kraj korumpiranom gradonačelniku. U intervjuu za Film Comment 1983. godine, Coppola je tvrdio da je proveo dva mjeseca pišući 400 stranica bilješki.

Ovaj sadržaj vam se ne prikazuje jer ste onemogućili Embed kolačiće

Njegova ambiciozna bajka inspirisana je periodom u starom Rimu kada je „sve umiralo, a sve vrednosti su se okretale ka potrazi za novcem“. Prema njegovim riječima, film se bavi pitanjima ko smo, gdje smo, šta je čovjek u ovom trenutku, a glavna tema mu je mogućnost savršenog društva, odnosno utopija.

"Učinit ću to u nekoj vrsti razrađene, romaneskne strukture koja ima pauzu i vrlo bizarnu drugu polovicu koja ide sve do dijela koji u konačnici daje osnovu za koncept utopije u ovoj ludoj halucinaciji", rekao je Coppola, koji je pio vino iz vlastitog vinograda u Kaliforniji.

Problem je bio u tome što se njegovi filmovi iz 80-ih nisu smatrali dobrom investicijom. Apocalypse Today je bila problematična produkcija - glavni glumac Harvey Keitel je otpušten, a Martin Sheen, koji ga je zamijenio, doživio je srčani udar na snimanju.

Zatim je došao Bilo jednom u ljubavi, romantični mjuzikl koji je nesrećno propao 1982. – imao je budžet od 23 miliona dolara, a najizdašnija procena njegove zarade je oko milion dolara. Stoga je bilo teško navesti nekoga da se kocka sa futurističkom, psihodeličnom, političkom i filozofskom pričom o vezama između tadašnjeg New Yorka i Ciceronovog Rima.

Ali kako su godine prolazile, Coppola je izdržao mučne lične i finansijske oluje, ali je nastavio snimati i naručivati ​​koncept umjetnosti za film, više puta najavljujući da će Megalopolis biti njegov sljedeći projekat, da bi ga ponovo odgađao.

Jedan od onih primamljivih filmova šta ako Coppola nije imao ništa protiv da to sam finansira. Dugo naviknut na rizik i pomicanje granica, on je u emisiji Late Night with David Letterman još 1982. godine tvrdio da režiseri ne bi trebali čekati da im neko da zeleno svjetlo za film.

"Kada želite da snimite film, neko će uvek reći: 'Ne sviđa mi se ta ideja.' Ako zaista želite nešto da započnete, slijedite svoje srce i napravite to Za The Godfather II, potrošili smo milion dolara na pravljenje kompleta prije nego što nam je Paramount rekao da možemo to učiniti", rekao je, što bi moglo objasniti i zašto njegov studio, Zoetrope, bankrotirao 1990

Njegov plan do tog trenutka bio je da preuzme rediteljske poslove na filmovima kao što su Jack (1996) i The Miracle Worker (1997), a zatim iskoristi taj profit za stvaranje Megalopolisa. Ali i ovaj plan je propao zbog terorističkih napada na New York u septembru 2001. godine.

"To je sve prilično otežalo. Film govori o težnji ka utopiji sa Njujorkom kao glavnim likom, a onda odjednom niste mogli da pišete o Njujorku, a da se ne bavite onim što se dogodilo i implikacijama toga. Svet je bio napadnut i nisam znao kako se nositi s tim", rekao je Coppola u intervjuu za Ain't It Cool News 2007.

Konačno je, rekao je, napustio ideju o Megalopolisu, koji je postao jedan od onih mučnih filmova "šta ako bi bilo" predodređeno da ne budu snimljeni. U knjizi The Greatest Movies You'll Never See iz 2013. godine, jedan pisac je zaključio da Megalopolis "nikada neće ugledati svjetlo dana".

Kopolino čudo Ono što se dogodilo nije bilo čudo, ali nije bilo ni daleko od toga. Sjećate li se vina koje je Coppola pio tokom pomenutog intervjua 1983. godine? Bilo je iz njegovog vinograda. Unatoč usponima i padovima filmske industrije, vinski biznis je rastao i rastao, sve dok nije postao 13. najveći proizvođač vina u SAD-u.

Znao je da njegova djeca Sofija i Roman ne žele da preuzmu posao, pa je na kraju odlučio da proda svoju kompaniju i tako dobije novac koji mu je bio potreban za snimanje Megalopolisa.

U aprilu 2019. objavio je da je u toku predprodukcija, a u novembru 2022. je počeo da snima u Džordžiji. Činilo se gotovo neizbježnim da će njegov glavni glumac biti Adam Driver, koji je također bio zvijezda još jednog legendarnog fijaska u nastajanju decenijama, reditelja Terryja Gilliama Čovjek koji je ubio Don Kihota.

Međutim, na tipičan Coppola način, produkcija nije baš išla glatko. U Hollywood Reporteru je bila priča da je bilo mnogo problema na setu i da je film "veoma loš", a prošle sedmice u The Guardianu je bila priča da je režiser pokušao da poljubi neke od oskudno odjevenih statista. u jednoj sceni, prema izvornom skupu.

Izvršni koproducent filma Darren Demetre negirao je te tvrdnje, rekavši: "Nisam svjestan bilo kakvih pritužbi na uznemiravanje ili nedolično ponašanje tokom projekta."

Prije ovih nedavnih optužbi, Coppola i Driver branili su način na koji je film snimljen. "Budući da je sam finansirao film, to je proces snimanja učinilo jednim od najboljih iskustava, ako ne i najboljim. Nije bilo nepotrebnih razgovora, ljudi nisu uzimali novac za sebe. On je kontrolisao film koji je želio da snimi i to je bilo to. “, rekao je Driver Collideru.

Još jedan film koji je ove godine premijerno prikazan u Cannesu, Horizont: Američka saga - Prvo poglavlje, također je finansirao njegov režiser, u ovom slučaju Kevin Costner. Činjenica da su dva oskarovca morala da zavuku ruke u sopstvene džepove da bi napravili projekte koje su želeli dovoljno govori o stanju Holivuda. Ali u zajedničkom intervjuu za Deadline, obojica vide to sa vedrije strane.

"Osvojio sam opkladu. Zahvalan sam što mogu da napravim film koji me proganja i za koji osećam da će biti prelep, koji će osvetliti budućnost i pokazati šta su ljudska bića zaista. Presrećan sam", rekao je Coppola.