Negdje u zemlji čudesa, daleko od stvarnosti, tamo gdje kuće nisu od čokolade, postoji parlament koji je sve samo ne ono što bi trebao biti.
Tamo sjede ljudi koji se vole hvaliti kako su „izabrani predstavnici naroda“. Istina, manje spominju građane, jer znaju da bi time ugrozili patriotski imidž, ali svejedno – oni su, barem na papiru, tu da donose zakone za dobrobit zemlje.
Ali kako to obično biva, papir trpi sve. U praksi, ti „predstavnici naroda“ pretvorili su parlament u savršenu pozornicu teatra apsurda. Ako uzmemo u obzir golu statistiku broja zakona koje su donijeli, jasno je da nisu ni blizu evropskim standardima, a kamoli da ih dostižu. Naravno, oni će se pravdati raznim izgovorima – od „teške političke situacije“ do „kompleksnosti sistema“. Međutim, istina je jednostavna: oni su najveći glumci našeg doba, stručnjaci za izvođenje beskrajnih političkih predstava.
Parlament ili reality show?
Sjednice parlamenta nisu ništa drugo nego spoj najpopularnijih televizijskih žanrova. Malo komedije, malo tragedije, poneki triler, a sve to začinjeno s hororom koji prolaze obični građani dok gledaju kako njihovi predstavnici mlate praznu slamu. U toj „radnoj atmosferi“ galama je standard, a vrijeđanje protivnika dovedeno je do nivoa ulične svađe. Lupanje po stolovima, teatralne pauze i maestralne facijalne ekspresije – to je repertoar koji ovi profesionalci svakodnevno iznova usavršavaju.
Od moralnih zakletvi do borbe za fotelje: Politička stvarnost BiH ogoljena do srži
Rasprave su beskonačne, a rezultati – nepostojeći. Ako slučajno i donesu neki zakon, možete biti sigurni da se radi o povećanju plata, ali ne običnim građanima, nego njima samima. Nedavno su, u svom prepoznatljivom stilu, odlučili da povećaju plate zaposlenima u državnim institucijama. Naravno, nisu mogli da zanemare ni sebe – linearno povećanje znači da će obični službenici dobiti mrvice, dok će poslanici inkasirati dodatne stotine maraka. Ko bi rekao da su i oni veliki ljubitelji Alana Forda – princip „siromašnima malo, bogatima mnogo“ nikada nije bio življi.
Birtijska demokratija: Kad kafana odlučuje
Ali prava drama počinje tek kada shvatite kako se odluke zapravo donose. Parlament je samo kulisa, a prava scena je negdje drugdje. Stranački lideri, ti samozvani tvorci sudbine naroda, okupljaju se u kafanama, restoranima i birtijama. Tamo, uz roštilj i koju čašicu, odlučuju o sudbini države. Novinari cupkaju ispred, čekajući da lideri izađu i objave jesu li se dogovorili. Ako jesu, odluka se prenosi u parlament, gdje poslanici – ti naši moderni „evet efendije“ – samo formalno potvrde što je već dogovoreno.
Ako dogovora nema u kafani, nema ni zakona u parlamentu. Sve ostalo je čista farsa. Tako ispada da građani ove zemlje plaćaju skupe parlamentarce, silne pomoćnike, službe i tehniku, samo da bi se zakoni krojili u birtijama.
Komedija ili tragedija?
Naravno, poslanici će reći da su oni samo produžena ruka svojih stranačkih lidera, ali građanima ostaje gorak ukus u ustima. Zašto bi iko plaćao parlament kad ga, očigledno, ne trebamo? U zemlji gdje su poslanici tek ikebane kafanske demokratije, pitanje njihove svrhe postaje prava misterija.
No, sreća pa mi živimo u potpuno drugačijoj zemlji. Zemlji gdje se zna red, zakon i poredak, gdje lideri ne trguju državom uz janjeće pečenje, a parlament nije pozornica za reality show. Zato i jesmo tu gdje jesmo – na vrhu evropske liste... ali od dna.
I tako, dok se lideri i poslanici zabavljaju na račun naroda, građanima ostaje samo jedno: da se dive njihovoj maestralnoj sposobnosti da od parlamenta naprave najbolje pozorište apsurda u modernoj politici. Šteta što karte za tu predstavu plaćamo svi mi.
