Partokratija i rođačka ekonomija predstavljaju dvije najvažnije prepreke na putu Bosne i Hercegovine ka Europskoj uniji. Ovaj sistem je duboko ukorijenjen u političkom i društvenom životu zemlje, a iako su prakse poput stranačkog zapošljavanja, namještanja konkursa i rođačkih veza odavno poznate javnosti, političke elite i institucije rijetko kad priznaju ozbiljnost tih problema, čime se dodatno učvršćuje njihov uticaj.
Jedan od najnovijih primjera ovih praksi bio je slučaj ministra odbrane Zukana Heleza, koji je javno pohvalio upotrebu svojih političkih veza za zapošljavanje jedne osobe u javnim institucijama. Ova izjava, iako kontroverzna, samo je još jedan u nizu slučajeva u kojem političari otvoreno govore o neformalnim mrežama moći koje omogućavaju zapošljavanje u javnom sektoru, bez straha od posljedica. Ovaj događaj je izazvao medijske reakcije, ali na kraju nije donio nikakve promjene, jer su građani BiH na takve izjave već postali otporni. Ovakvo ponašanje političara već dugo je norma u BiH, a javnost je, nažalost, prihvatila da je to jednostavno "tako" i da ništa ne može da se promijeni.
Evropska unija je u svom posljednjem izvještaju o napretku BiH istakla ozbiljan politički uticaj na javne institucije, uz napomenu da se malo toga preduzima da bi se ovaj problem riješio. Kako EU navodi, ključni faktori koji negativno utiču na funkcionisanje javne vlasti u BiH su fragmentirane strukture vlasti, nedostatak mehanizama za odgovornost i neusklađeni nivoi vlasti koji ne mogu efikasno surađivati. U izvještaju je jasno naglašeno da, uprkos određenim koracima, nije postignut napredak u uspostavljanju administrativnih tijela na svim nivoima, a ni u definiranju odgovornosti ministara i drugih državnih službenika.
Sistem stranačkog zapošljavanja u javnom sektoru postao je dominantan obrazac, kroz koji političke stranke osiguravaju svoju moć i podršku. Iako je ovaj obrazac potpuno nelegitiman, vrlo je raširen i često se praktikuje bez straha od posledica. To pokazuje činjenica da se o ovim praksama sve češće govori u javnosti, a političari se čak ponose time. Iako bi reforma javne uprave bila ključni preduslov za članstvo u EU, političke stranke u BiH ne žele da se odreknu ovih alata moći, jer im omogućavaju da zadrže kontrolu nad državnim institucijama.
Problem je u tome što u BiH na svim nivoima vlasti ne postoji jedinstvena obaveza raspisivanja javnih konkursa za zapošljavanje u državnim institucijama. Tamo gdje konkursi postoje, oni su često samo formalnost, jer je proces zapošljavanja već unaprijed dogovoren ili kontrolisan od strane političkih struktura. Ovakvo stanje čini reforme javne uprave praktično nemogućim, jer je nezakonito zapošljavanje i dalje najrašireniji oblik korupcije u BiH.
Ove prakse ne samo da usporavaju napredak zemlje ka EU, već i štete njenom društvenom tkivu. Političari u BiH često ne prepoznaju ove pojave kao problematične, već ih smatraju legitimnim sredstvom za ostvarivanje političkih ciljeva. Korištenje političkih veza za zapošljavanje u javnim institucijama postalo je gotovo neizbežna praksa, zbog koje je teško doći do posla ako se nemate političke ili rođačke veze. Nažalost, ovakvo ponašanje postalo je uobičajeno i mnogi građani ne vide ništa loše u njemu. Često se koristi kao sredstvo za pridobijanje političke lojalnosti i povećanje kontrole nad populacijom, dok istovremeno marginalizuje sve koji nisu dio političke mašinerije.
Da bi se zaista napravila promjena, BiH bi morala krenuti putem ozbiljne političke reforme, koja bi uključivala unutrašnju demokratizaciju stranaka, eliminaciju kulta političkih lidera i jačanje institucija koje bi mogle osigurati odgovornost i transparentnost. Međutim, iako su ove promjene neophodne, one su još uvijek dalek cilj, jer politički lideri ne žele da se odreknu svojih izvora moći. U trenutnoj političkoj atmosferi, iako se međunarodni faktori, poput EU, stalno pozivaju na reforme, političari u BiH čine malo kako bi te promjene stvarno sproveli.
Na kraju, sve ovo nas samo još više udaljava od cilja - članstva u Europskoj uniji. Proces demokratizacije i usklađivanja s evropskim standardima u BiH mora početi unutar samih političkih stranaka, ali nažalost, trenutna politička klima u zemlji, u kojoj dominira stranačka moć i kontrola, čini bilo kakve ozbiljnije promjene gotovo nemogućim. Ovaj sistem se pokazuje izuzetno otpornim na promjene, a dokle god ovakvi obrasci ostanu na snazi, BiH će teško napredovati na svom putu ka EU.
