Najava bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa da će Ukrajina u sklopu novog paketa pomoći dobiti moćne protivraketne sisteme Patriot izazvala je val reakcija u Kijevu i širom Evrope.
Dok su ukrajinski zvaničnici pozdravili ovu poruku kao tračak nade u odbrani svog zračnog prostora, analitičari upozoravaju da je riječ o skupo plaćenom i tehnički ograničenom rješenju u ratu koji se sve više pretvara u iscrpljujući rat dronova i projektila.
Patriot – više politički nego vojni signal?
Sistem Patriot, skraćeno od Phased Array Tracking Radar for Intercept on Target, godinama se smatra simbolom američke vojne moći i napredne odbrambene tehnologije. Međutim, u kontekstu ukrajinskog ratišta – koje je svakodnevno izloženo desetinama, a ponekad i stotinama ruskih dronova i raketa – upotreba ovog sofisticiranog sistema sve više poprima politički karakter.
„Ovo nije čarobni štit koji će preko noći zatvoriti ukrajinsko nebo“, upozorava bivši NATO komandant Wesley Clark. On i drugi vojni stručnjaci podvlače da je istinska bezbjednost moguća samo ako se eliminiše izvor napada – a ne samo njegova sredstva.
Cijena zaštite: 1 milijarda dolara po bateriji
Jedna baterija Patriota uključuje radar, komandni centar, generatore i 6 do 8 lansera s raketama presretačima. Puna konfiguracija dostiže cijenu od preko milijardu dolara, dok jedna presretačka raketa košta čak četiri miliona dolara. U poređenju s ruskim dronovima, čija cijena ponekad ne prelazi 50.000 dolara, pitanje isplativosti postaje očigledno.
„Zamislite da ispalite projektil vrijedan četiri miliona dolara da biste oborili jeftini dron koji je možda kupljen za nekoliko desetina hiljada“, kaže vojni analitičar iz Berlina. „To je kao da koristite tenk da biste ubili komarca.“
Tehničke i logističke barijere
Efikasnost sistema Patriot potvrđena je u misijama širom Bliskog istoka, ali njegovo korištenje zahtijeva ozbiljnu logistiku i obučen kadar. Iako se u borbenim uslovima njime može upravljati s troje vojnika, kompletan tim za jednu bateriju broji i do 90 ljudi. Također, pokrivenost jedne baterije iznosi oko 200 km² – nedovoljno za veliku zemlju poput Ukrajine.
Ukrajina trenutno raspolaže sa samo šest baterija – dvije iz SAD-a, dvije iz Njemačke, jednom iz Rumunije i još jednom koju su zajednički donirale Njemačka i Nizozemska. No, prema procjenama ukrajinskih vojnih zvaničnika, za minimalnu zaštitu ključnih gradova i infrastrukture potrebno im je barem deset dodatnih baterija.
Trampova najava – populizam ili stvarna promjena?
Bivši predsjednik Tramp, poznat po bombastičnim izjavama i nepredvidivim političkim manevrima, najavio je mogućnost da se 17 baterija Patriota „vrlo brzo“ prebaci u Ukrajinu – potencijalno i iz arsenala evropskih saveznika. To bi, tvrde izvori iz Washingtona, uključivalo privremeno povlačenje sistema iz država poput Njemačke, Grčke, Španije i Poljske.
Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte sugerisao je da bi dodatne sisteme mogle isporučiti i skandinavske zemlje, ali bez preciziranja da li se radi upravo o Patriotima. Istovremeno, sve su glasnije sumnje da SAD više nema dovoljno operativnih Patriota, s obzirom na intenzivnu upotrebu u kriznim zonama poput Bliskog istoka.
Ukrajinska stvarnost: rat iscrpljivanja
Dok se geopolitička igra vodi na sastancima i konferencijama, ukrajinski gradovi svakodnevno trpe štetu. Samo u posljednja tri mjeseca, Rusija je lansirala više od 500 dronova i preko 250 raketa na različite ciljeve širom zemlje. I dok sistemi Patriot pružaju nadu u odbranu najvažnijih tačaka poput Kijeva, Lavova i Odesse, ostatak zemlje ostaje ranjiv.
„Nema dovoljno Patriota da se zaštiti cijela Ukrajina“, kaže vojni ekspert iz Kijeva. „Potrebna nam je slojevita odbrana – kombinacija zapadnih sistema, domaćih rješenja i masovne mobilizacije.“
Borba koja se ne dobija samo oružjem
U konačnici, isporuka Patriota Ukrajini, iako značajna, ne mijenja fundamentalnu stvarnost ovog rata. Rusija ima zalihe, industrijsku moć i političku odlučnost da nastavi agresiju. Ukrajina, s druge strane, zavisi od volje i kapaciteta Zapada.
Patrioti mogu presresti projektile – ali ne mogu presresti geopolitičke kalkulacije, ni zamor koji sve više zahvata zapadne vlade i njihove građane. Bez sveobuhvatne strategije – vojne, političke i diplomatske – ni najmoderniji sistemi neće biti dovoljni za trajni mir.
