Grupa penzionera danas je upriličila mirnu protestnu šetnju u Tuzli, kako bi izrazili nezadovoljstvo svojim materijalnim položajem, poručujući da su dovedeni na rub egzistencije. Transparentima i okupljanjem skrenuli su pažnju na dugogodišnje ignorisanje njihovih problema.
Većina okupljenih poručila je da su radili po 30 i 40 godina, gradili fabrike, punili budžete, a danas biraju između lijekova i hrane. Svakodnevno ih prati ogorčenost zbog iznosa penzija, ali i osjećaj zapostavljenosti od strane institucija.
"Izuzetno se teško živi, jedva se sklapa kraj s krajem. Da nije djece koja pomognu, ne bi se moglo izaći na kraj. Posebno teško je onim penzionerima koji moraju kupovati lijekove. Život je mizeran, uzmemo li u obzir da se mogu priuštiti tek one najosnovnije stvari", kazala nam Sabaha Dugalić, koja je u penziji već deset godina.
Prema riječima okupljenih, najveći problem predstavlja nesrazmjer između rasta troškova života i minimalnog povećanja penzija. Cijene osnovnih životnih namirnica, režija i lijekova kontinuirano rastu, dok penzije, kako tvrde, ne prate realne potrebe.
"Februarska penzija bi mogla biti uvećana za svega 34 feninga, što je zaista sramotno. Također, na drzak i bezobrazan način je najavljeno povećanje cijena namirnica. Vlast se blamira, potcjenjujući penzionere. Očito je da nas nisko drže, smatrajući nas bezveznim ljudima. Mi tražimo iznos minimalne penzije od 51 posto prosječne plate, a trenutno smo na 41 posto", istaknuo je jedan od organizatora protesta Vehid Jahić.
Organizatori protesta poručili su da ovo nije politički skup, već vapaj generacije koja je decenijama stvarala ekonomsku osnovu države.
Naglasili su da ne žele ostati nijemi posmatrači vlastite socijalne degradacije te su pozvali nadležne institucije da hitno pristupe sistemskom rješavanju pitanja penzionog standarda.
Posebno su kritikovali političke predstavnike, navodeći da se predizborna obećanja o poboljšanju položaja penzionera rijetko realizuju.
Okupljeni su poručili da će, ukoliko izostane konkretna reakcija nadležnih, razmotriti i nove oblike građanskog pritiska uz jasnu poruku da dostojanstvo u starosti ne smije biti privilegija, već pravo.
