Finska, Poljska, Estonija, Letonija i Litvanija najavile su povlačenje iz međunarodnog sporazuma o zabrani protupješadijskih mina, pravdajući ovu odluku rastućim sigurnosnim prijetnjama iz Rusije.
Njihova najava izazvala je zabrinutost organizacija za ljudska prava, koje upozoravaju da bi ovo mogao biti početak ozbiljnog slabljenja međunarodnog humanitarnog prava.
Grupe poput Humanity & Inclusion ističu da je riječ o “opasnoj prekretnici”. Alma Taslidžan iz te organizacije naglasila je da je ponovna legalizacija upotrebe nagaznih mina ozbiljan udarac za globalne napore u zaštiti civila.
“Zaista smo vjerovali da će zabrana nagaznih mina ostati neporeciva norma. Ko danas želi nagazne mine?” rekla je Taslidžan, upozoravajući da bi ovo moglo otvoriti vrata širem potkopavanju pravila koja štite civile u ratu.
Prvi signal zaokreta stigao je u martu, kada su ministri odbrane Estonije, Letonije, Litvanije i Poljske zajednički saopštili da razmatraju povlačenje iz Ugovora o zabrani mina iz 1997. godine. Naveli su da je “vojna prijetnja državama članicama NATO-a koje graniče s Rusijom i Bjelorusijom značajno porasla”.
Latvijski parlament je sredinom aprila formalno podržao povlačenje, čime je Latvija postala prva zemlja potpisnica koja je krenula tim putem.
U međuvremenu, Finska – koja s Rusijom dijeli više od 800 kilometara granice – također je najavila namjeru napuštanja sporazuma. Premijer Petteri Orpo izjavio je da ta odluka omogućava Finskoj “svestraniju pripremu za novo sigurnosno okruženje”.
S druge strane, Rusija nikada nije potpisala sporazum iz 1997. godine i od početka invazije na Ukrajinu široko koristi nagazne mine, doprinoseći tome da Ukrajina postane zemlja s najviše mina na svijetu.
Podsjećanja radi, nagazne mine i danas predstavljaju ozbiljnu prijetnju u Bosni i Hercegovini, gdje je nakon rata ostalo oko tri miliona neeksplodiranih mina – ili oko 152 mine po kvadratnom kilometru. Tri decenije kasnije, to oružje i dalje odnosi živote i ostavlja trajne posljedice širom zemlje.
