Damir Brgulja, koji je bio učesnik u nesreći u kojoj je život izgubio mladi Benjamin Spahović, uputio je pismo porodici nastradalog. Njegove riječi prenosimo u cjelosti:
“Poštovana porodico Spahović, Esselamu alejkum. Ne znam kako da započnem ovo pismo, jer nijedna riječ koju napišem ne može izraziti težinu mojih osjećanja niti ublažiti vašu bol. Pokušavao sam napisati ovo više puta, ali svaki put bih zastao… kako reći nešto što bi makar malo donijelo olakšanje onima koji su izgubili najvažnije?
Od trenutka nesreće nosim u sebi duboku tugu, osjećaj krivice i bol koji me ne napuštaju. Vaš sin Benjamin nije bio samo ime u prolazu – bio je sin, brat, prijatelj… mladić pred kojim je bio cijeli život. Taj život je prekinut u jednom trenutku koji mi se ne briše iz sjećanja.
Svjestan sam da nijedna riječ ne može vratiti vrijeme niti ublažiti vašu patnju. Ipak, iz dubine srca vam šaljem dove da vam Allah, dž.š., podari sabur, snagu i olakšanje, a Benjaminu mjesto u najvišem Džennetu Firdevsu.
Od početka osjećam ogromnu odgovornost za ono što se desilo. Znam da je bila riječ o nesreći, ali to ne umanjuje posljedice koje su ostale. Nisam bježao od odgovornosti, niti sam tražio opravdanja. Prihvatam sve što mi sudbina donese jer nema te kazne teže od spoznaje da je mladi život ugašen dok sam ja bio za volanom.
Vjerujte mi, želio sam vam se obratiti i licem u lice. Da vam kažem koliko mi je zaista žao. Da izrazim saučešće ne kao formalnost, nego kao čovjek drugom čovjeku – srcem slomljenom kao i vaše. Međutim, rečeno mi je da ste u velikoj boli i ljutnji, te nisam htio da svojim prisustvom povećam vašu patnju. Poštovao sam vašu tugu i granice, iako bih želio da ste osjetili iskrenost mog kajanja.
Mnogo se govori i nagađa o događajima tog dana. Ništa nije bilo namjerno. Ne tražim vaš oprost jer znam da ga možda ne možete dati. Nisam pisao da bih olakšao sebi – ova tuga i odgovornost ostat će sa mnom dok živim. Ali želim da znate da nisam ravnodušan, nisam hladan i nisam okrenuo leđa. Svakodnevno u svojim dovama molim za vas, za vašeg sina i za oprost koji možda nikad neće doći, ali kojeg iskreno želim.
Molim Milostivog da vam podari mir i snagu, te da vas jednog dana ponovo okupi sa vašim voljenim sinom – na mjestu bez boli, samo sa svjetlom, oprostom i smirenjem.
Sa dubokim poštovanjem, iskrenim kajanjem i dovama,” napisao je Damir Brgulja.
