Dok čitav region – pa i Evropa – ozbiljno raspravlja o kresanju političkih privilegija, štednji u državnoj potrošnji i socijalno osjetljivim reformama, entitet Republika Srpska demonstrira svoju verziju „evropskog puta“: besramno povećanje plata političarima, koji su se, umjesto u službu naroda, udobno smjestili u fotelje kraljevskog ranga – uz sve prinadležnosti.
Odluka Vlade RS-a od 1. aprila, kao da je pažljivo tempirana da posluži kao dodatna uvreda zdravom razumu građana. Nije šala – to je cinična poruka narodu da su postali taoci jedne privilegovane političke klase. Plate u visini više od 8.000 KM za premijera Radovana Viškovića – čovjeka koji ne samo da izbjegava suočavanje s pravosuđem BiH, već se ponaša kao da mu je entitet privatna firma – najbolji su pokazatelj koliko je sistem moralno i ekonomski truo.
Bahatost bez granica
Dok se običan građanin pita kako preživjeti mjesec s 600 KM penzije, i moli Boga da lijekovi ostanu na esencijalnoj listi, Radovan Višković svakog mjeseca inkasira skoro deset prosječnih penzija – i to bez uračunatih dodataka na radni staž. Njegovi ministri, potpredsjednici, pa i niži činovnici – svi oni su se preko noći pretvorili u modernu plemićku klasu, odvojenu od naroda visokim zidovima, crnim limuzinama, blindiranim kancelarijama i enormnim platama.
Da stvar bude gora, RS ima jednu od najnižih prosječnih plata u regionu – 1.476 KM. To znači da funkcioneri entitetske vlasti zarađuju tri do šest puta više od ljudi koji ih hrane. Jer narod ih – htio to ili ne – plaća. Svaki porez, svaka akciza, svaki PDV na hljeb i mlijeko, ide u njihovu ladicu. A zauzvrat? Ne dobija se ništa osim ispraznih patriotskih parola, još jednog Dodikovog pjevanja s harmonikom i institucionalne paralize koja vodi direktno u ekonomski i moralni bankrot.
U ratu za narod, u miru protiv njega
Godinama politička elita koristi retoriku „zaštite nacionalnih interesa“, „borbe za Republiku Srpsku“, „otpora Sarajevu“, „stranih neprijatelja“, „globalnih zavjera“ – sve samo da bi prikrila golu istinu: vlast u ovom entitetu se više ne temelji na volji naroda, već na volji onih koji su vlast pretvorili u privatnu firmu. Firma u kojoj su plate „direktora“ enormne, a radnici – građani – na ivici gladi.
Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, ima manju platu od Viškovića.
Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, ima osnovnu platu od 5.683 KM bruto, dok ministri Vijeća ministara zarađuju oko 5.367 KM bruto. Sve to je manje od bruto iznosa koji Višković prima na osnovu odluke svoje vlastite vlade.
Premijer Srbije? Manje. Premijer Crne Gore? Takođe. Ministri na državnom nivou BiH – za koje se s pravom može reći da se valjaju u privilegijama – takođe zarađuju manje od Viškovićevog kartonskog carstva.
Više para – manje odgovornosti
U svakom normalnom društvu, visoke plate nosilaca vlasti bile bi opravdane vrhunskom odgovornošću, rezultatima i poštovanjem javnog interesa. U RS-u, situacija je obrnuta: što više novca dobijaju, to manje rade za narod. Penzionerima se povećanja broje u „kašičicama“ od 2 ili 5 KM, dok se istovremeno najavljuju nova zaduženja, nova porezna opterećenja i novi ciklus ekonomskog propadanja.
Gdje su rezultati tih plaćenih „menadžera“ naroda? U masovnom iseljavanju, zatvaranju škola i bolnica, uništenom javnom sektoru i stotinama hiljada mladih koji više ni ne sanjaju budućnost u ovom entitetu.
Politički cinizam – na papiru i u stvarnosti
I na kraju, simbolika 1. aprila nije slučajna. Vlada RS-a je tom odlukom zapravo ismijala sopstveni narod. „Dan šale“ postao je „Dan pljačke“ – kad vlastodršci sebi dižu plate dok se bolesni bore da prežive mjesec.
Građani RS-a ne žive više u entitetu – već u političkom eksperimentu u kojem se testira koliko poniženja čovjek može izdržati prije nego što pukne.
Ili, možda je to pravo pitanje: koliko još ljudi treba da napusti ovu zemlju da bi se ovi politički vampiri zapitali ko će ih uopšte još gledati, slušati – i plaćati?
Jer kad narod jednom prestane da se boji – a počne da se gnuša – ni sve plate svijeta neće ih moći spasiti od istorijskog prezira.
