Afera „Viadukt“ nije tek pravni spor.
Nije ni poslovni nesporazum, niti kompleksna međunarodna arbitraža. Afera „Viadukt“ je savršeno dizajnirana operacija pljačke – sistematska, sofisticirana i brutalna. To je anatomija izdaje – u kojoj su mozak režimske elite, ruke pravne „stručnjake“ iz Banje Luke, a srce – naravno – kuca u Portorožu, tom slovenačkom Monte Carlu, gdje vile niču u ritmu presuđenih miliona.
Dok prosječni građanin Republike Srpske broji feninge da preživi mjesec, u Portorožu se podižu dvorci. I sve to novcem naroda koji je doveden do ruba siromaštva. Jer ono što su režimski poslušnici uspjeli učiniti kroz ovu „arbitražu“ nije obična zloupotreba službenog položaja – to je institucionalizirani kriminal. Kriminal s licencom entitetske vlasti.
Političko-pravna simbioza zla
Cijeli slučaj počinje kao bajka o investiciji. Završava kao horor-film o sistemskom izdajstvu. Kompanija „Viadukt“, formalno slovenačka, a u suštini režimska ekspozitura, dobija „posao“. Dolazi do nesuglasica. Ide se na arbitražu. Ali – režim iz Republike Srpske insistira da Pravobranilaštvo BiH ne vodi slučaj, već da se angažuju „njihovi ljudi“. Angažuje se pravna kancelarija po mjeri vlasti, koja odbija ponudu poravnanja od milion KM – iako bi to značilo zatvaranje slučaja bez posljedica. Umjesto toga, oni se ne pojavljuju na ročištu u Vašingtonu, kao da je riječ o prehladi, a ne o sporu koji Republiku Srpsku može gurnuti u finansijski ambis.
Ovo nije neznanje. Ovo je naređenje. Ovakva vrsta „nemara“ može nastati samo iz dogovora. Dogovora s ciljem da se izgubi. Jer kad izgubiš – dolazi naplata. A kad naplata dođe – iz budžeta se isplaćuju milioni. A kad milioni odu – neko ih primi. Gdje? Pa, očigledno u Portorožu, gdje se sve češće viđaju lica koja u Banjoj Luci sjede u prvim redovima vlasti. I ne samo to – već se otvoreno spekuliše da su vile kupljene gotovinom.
Portorož kao politički raj, RS kao finansijski pakao
Dok režimski biznis-karići grade svoje tvrđave luksuza u slovenačkom raju, narod u RS tone u dužničko ropstvo. U ovom trenutku, nad Republikom Srpskom visi mač od čak 2,2 milijarde KM u arbitražnim tužbama. Dvije i po milijarde. Zvuči apstraktno? Nije. To su bolnice koje neće biti izgrađene, škole koje će propadati, penzije koje neće biti povećane. To su životi građana RS koji su stavljeni na kocku zbog gramzivosti i bezdušnosti jedne korumpirane elite.
Jer ovo nije izolovani slučaj. Ovo je model. Viadukt je samo prvi čin. Ako prođe nekažnjeno, slične „arbitraže“ postaće standard. Maska za izvlačenje novca. Pravni dekor za državni kriminal. Uvježban mehanizam pljačke, gdje se zakon koristi kao oruđe, a država kao krava muzara. Arbitraža više nije sredstvo zaštite – već paravan za veleizdaju.
Gdje je Tužilaštvo BiH? Gdje su mediji? Gdje je narod?
U zemlji gdje je pravda karikatura, očekivati da Tužilaštvo reaguje je kao očekivati da vam lav čuva ovce. Afera „Viadukt“ je test. Ne samo pravosuđa, već cijelog društva. Jer ako ova pljačka prođe tiho – bez istraga, bez hapšenja, bez lanca odgovornosti – onda smo kao društvo potpisali vlastitu smrtovnicu.
Šutnja Tužilaštva BiH postaje saučesništvo. Svaki dan bez optužnice je dan u kojem režimski profiteri pakuju kofere za Portorož, gdje im se, očigledno, smiješi udobna budućnost. A ovdje? Ovdje će ostati samo prazna obećanja, rastureni budžeti i bijes naroda koji više nema šta da izgubi – osim iluzije da živi u iole uređenom entitetu.
Više ništa nije „greška“ – sve je plan
Afera „Viadukt“ je tačka bez povratka. Ne postoji više prostor za naivna objašnjenja. Niko više ne može reći „nismo znali“. Znali su. Svi su znali. I svi su učestvovali. Neko aktivno, neko ćutnjom.
Građani Republike Srpske zaslužuju istinu. Ne onu uokvirenu u režimskim medijima, već onu brutalnu, sirovu i stvarnu – da su opljačkani, prevareni i izdani. Da su im uzeli ne samo novac – već i budućnost. I da ako i sada ostanu nijemi – postaće saučesnici u vlastitoj propasti.
Jer kad mafija preuzme državu, svaka šutnja je zločin. A u Republici Srpskoj, kriminal više nije ispod stola – on sjedi za stolom vlasti, pije viski iz portoroške čaše i smije se – u lice.
