Mostar, simbol hrvatske političke moći u Bosni i Hercegovini, proteklog vikenda postao je i simbol – pobune.
U sjeni HDZ-ove zgrade, gdje je Dragan Čović godinama krojio planove, dogovarale mandate i dijelio lojalnost kao monarh među podanicima, okupila se grupa ljudi koja tvrdi da ima dovoljno hrabrosti da kaže – “dosta”.
Predstavnici četiri stranke s hrvatskim predznakom – HDZ 1990, HNP, HDS i HSS – održali su sastanak koji bi se mogao pokazati kao prvi ozbiljan udar na politički monopol koji HDZ BiH i njegov lider održavaju već dvije decenije. Ilija Cvitanović, Ivan Vukadin, Ivo Tadić i Mario Karamatić razgovarali su o zajedničkom djelovanju, novom političkom okupljanju i izradi prijedloga Izbornog zakona koji bi, kako tvrde, konačno donio "legitimno predstavljanje Hrvata" – ali bez Čovićevog pečata.
Sastanak održan u prostorijama HDZ-a 1990, prema svemu sudeći, nije bio puko druženje opozicionih statista. Riječ je o pokušaju da se formira alternativa HDZ-u BiH – nešto što je godinama djelovalo nezamislivo. “Vrata su otvorena svima koji žele promjene i jedinstvo među Hrvatima u BiH”, saopćeno je nakon sastanka, što se u političkom prevodu može čitati i kao: “Dosta je Čovićeve autokratije.”
Ovakav razvoj događaja, razumljivo, ne prija Draganu Čoviću. Čovjek koji se godinama predstavljao kao jedini i neupitni glas Hrvata u BiH sada prvi put osjeća miris unutrašnje opozicije. Jer, dok je Čović gradio svoj kult “zaštitnika hrvatskog interesa” – često balansirajući između Sarajeva, Zagreba i Beograda – njegovi bivši saradnici i politički saveznici odlučili su da prestanu biti figurice u njegovoj šahovskoj partiji.
Ironija je da se “alternativa HDZ-u” gradi u Mostaru – gradu koji je decenijama politički sinonim za HDZ BiH. No, upravo u tom gradu sada niče ideja da Hrvati u BiH mogu imati glasove koji nisu unaprijed potpisani od strane Dragana Čovića. Ideja da je jedinstvo moguće i bez podaništva.
Program koji su najavili lideri HDZ 1990, HNP-a, HDS-a i HSS-a nije samo tehnički dokument o izbornom zakonu. To je politička poruka – da monopol jednog čovjeka ne znači jedinstvo naroda. Da “legitimno predstavljanje” ne može biti sinonim za “doživotni mandat”.
U Mostaru se, dakle, nije desila tek jedna u nizu opozicionih kafa. Desilo se nešto mnogo dublje – početak raspadanja zida koji je Čović godinama zidao između “pravih” i “neposlušnih” Hrvata. Ako ovaj blok preživi prve unutarstranačke udare i pritiske koji sigurno slijede, mogao bi 2026. godine postati ozbiljan protivnik HDZ-u BiH – ne samo na izborima, nego i u borbi za stvarno političko dostojanstvo hrvatskog naroda u BiH.
Čović je do sada bio naviknut na poslušne saveznike i opoziciju bez zuba. Ovaj put, čini se, pred sobom ima vukove koji su odavno prestali zavijati po njegovoj komandi.
