TIHI ŽIVOT U SJENI POVRATKA

Podrinje nije zaboravljeno, ali jeste napušteno: Povratak je uspio, borba za opstanak tek počinje

Podrinje povratnici

U podmajevičkim selima Podrinja povratak nakon rata je ostvaren. Ali svakodnevica tamo govori tiho i teško. Mladi su otišli, stariji ostali. U selima koja su nekad vrvjela životom danas je borba — ne za povratak, već za opstanak.

U selima Glumina, Križevići i Mahmutovići povratak je ostvoren, ali i život je tak djelimično obnovljen. Putevi vode kući, ali se često završavaju pred zaključenim vratima. Ove krajolike danas pretežno nasaljavaju stariji mještani. Djeca i unuci otišli su u inostranstvo. Povratnici ostaju ne iz komfora, već iz osjećaja pripadnosti.

“Ako živi dvoje, četiri-pet kuća je napušteno. Ili živi negdje jedno, ovdje gdje sam ja, sedam-osam kuća je prazno”, govori Senija Pavić.

Oni koji su ostali žive uglavnom od zemlje. Rad se svodi na preživljavanje jer vremenski uslovi i niske otkupne cijene često obesmišljavaju trud.

“I ko je posijao, pola nije niklo. Sve su kiše upljeskale, ledovi ubiše svake godine, ne možeš više ništa”, kaže Samir Mehmedović.

Na terenu su najpotrebniji rekonstrukcija puta koji povezuje Gluminu s magistralom Zvornik - Tuzla, kao i izgradnja vodovoda Zapad, koji bi pitkom vodom snabdijevao sedam mjesnih zajednica ovog kraja.

Federalno ministarstvo ulaže u obnovu putne i komunalne infrastrukture. Projekte namijenjene povratku i održivom opstanku podržava i lokalna zajednica, ali sve to nije dovoljno da zadrže ljude.

“Smatram da bi trebalo malo više povesti računa, da se neki strani investitor privuku. Iz razgovora s ljudima koji žive u Sloveniji, Njemačkoj, ubijeđen sam da su oni zainteresovani da se i vrate ovdje ukoliko bi imali neko zagarantovano radno mjesto”, ističe predsjednik Mjesne zajednice Glumina Damir Husejnović.

Povratnici u Podrinju vodaju tihu borbu - ne više za povratak već za opstanak. Uprkos izazovima, ima i onih koji su se vratili.

“Radio sam po Hrvatskoj, Njemačkoj, Rusiji, ali opet sam ovdje, ovdje je najbolje. Nema ništa bolje od svoje avlije”, zaključuje Mehmedović.

Povratak u Podrinje nije priča o prošlosti, već o svakodnevici u kojoj nema mnogo sigurnosti. Ali sve dok ovdje ima onih koji ne odustaju, ova sela neće biti prazna, ni tiha, ni zaboravljena.