Dok građani Unsko-sanskog kantona jedva sastavljaju kraj s krajem, dok bolnice nemaju zavoja, škole nemaju grijanja, a putevi su rupe u asfaltu, pod njihovim nosom je godinama cvjetala korupcija – i to ne bilo kakva, već uniformisana, ovjerena pečatom Ministarstva unutrašnjih poslova.
Danas se, kako tvrdi Federalna uprava policije, srušila kula od karata pod nazivom „Kocka“. U njoj – 17 policajaca, nekoliko firmi, a možda i kompletna struktura jedne pokvarene države.
Policija – servis mafije ili građana?
Uhapšeno 17 policajaca. Ne zbog prekoračenja ovlasti, ne zbog previda ili manjih disciplinskih prekršaja – već zbog primanja mita i učestvovanja u višegodišnjim malverzacijama oko isporuke uglja za Elektroprivredu BiH i Srbije. Oni koji su trebali štititi zakon, navodno su ga gazili svaki dan za šaku maraka i galon goriva. Najmanje toliko vrijedi čast u našoj zemlji.
Ono što najviše šokira nije samo broj uhapšenih policajaca. Nije čak ni to što se mito navodno davao iz firme iz Posušja – regije koja, začudo, nije bila meta hapšenja. Šokira činjenica da je ovaj skandal mogao postojati samo zato što je godinama bio prešutno dozvoljen. Gdje je bila unutrašnja kontrola MUP-a? Gdje su bili inspektori? Ko je gledao u drugu stranu?
Kada „Tatarević“ i „Lager“ imaju više moći od države
Prema informacijama iz istrage, dvije ključne firme – „Tatarević“ i „Lager“ – bile su povezane s ovom korupcionaškom mrežom. Ako je tačno da su godinama podmazivale sistem, tada nismo svjedoci samo klasične privredne afere – već sistemske kupovine države. Službene prostorije preduzeća postale su, čini se, centralne stanice za distribuciju utjecaja, novca i, što je najgore, moralne propasti.
Zašto u Posušju nije bilo hapšenja? Je li neko zaštićen? Je li to neka nova verzija ustavnog aranžmana – gdje se hapšenja odvijaju samo u bošnjačkim kantonima, dok su drugi dio BiH nedodirljivi?
„Jesu li samo Bošnjaci kriminalci?“
To pitanje postavio je bivši policajac i kantonalni zastupnik Jasmin Šaljić, i ono se danas nameće kao suštinsko. Nije prvi put da policijska mafija biva razotkrivena u kantonima s bošnjačkom većinom. Prisjetimo se slučaja iz Kaknja, kada je uhapšeno 16 policajaca. Gdje su ti ljudi danas? Jesu li procesuirani? Ili su vraćeni na posao, pa danas možda opet „rješavaju“ šlepere po dogovoru?
Šaljić, govoreći iz iskustva, upire prstom u višegodišnje urušavanje povjerenja u policijske strukture, ali i u selektivnu pravdu, gdje neki mogu sve – a drugi moraju platiti za sve.
„Zujevina“ i početak kraja
Šaljić se sjetio i afere „Zujevina“, još jednog simbola truljenja institucija, kada je međunarodni faktor imao udjela u demontaži profesionalnih struktura. Ako se i tada rušilo povjerenje u red i zakon, danas se ono bukvalno razbilo o zid sanskog MUP-a.
Akcija „Kocka“ nije više samo pitanje policijskog integriteta – ovo je pitanje da li BiH uopšte ima državu ili samo geografski skup poluprovizornih režima u kojima se zakon primjenjuje po etničkoj, stranačkoj i interesnoj osnovi.
Javna poruka: Lopovi u uniformama, ali i u foteljama
Sanski Most je samo simptom. Ovo je poruka svakom građaninu koji plaća porez, koji se preznojava pred policajcem na cesti, koji vjeruje da su institucije tu da ga štite: niste sigurni, jer isti oni koji bi vas trebali braniti možda upravo pomažu nekoj firmi da vas opljačka kroz lažne isporuke uglja.
Nakon ove afere, FUP, Tužilaštvo USK i svi nadležni moraju se suočiti s brutalnom istinom – korupcija nije izuzetak, ona je sistem. I ako danas ne padnu glave i u kabinetima, a ne samo na terenu – sutra neće više imati koga da hapse. Jer narod će biti ili u inostranstvu, ili na ulicama.
Akcija „Kocka“ neće donijeti ništa ako ostane samo spektakl za medije. Ako ijedan od uhapšenih bude pušten bez pravosnažne presude, ako bilo koji tužilac stane na kočnicu, ili ako se pojavi politički pritisak – bit će to konačan dokaz da smo izgubili ne samo vjeru u institucije, već i osnovnu ideju pravde.
Jer kada zakon sprovodi onaj ko ga istovremeno krši – onda više ne živimo u državi, već u kriminalnom kartelu s pasošima.
