Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković našao se ponovo u središtu skandala zbog priče o lobiranju u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon što je javno izjavio da je Ministarstvo vanjskih poslova BiH angažiralo američku lobističku kuću, a potom tvrdio da je sve bila „šala“, u javnosti su se pojavili dokumenti koji pokazuju nešto sasvim drugo – ugovor ovjeren službenim pečatom Ministarstva, protokolisan pod zvaničnim brojem i potpisan Konakovićevim vlastitim potpisom.
„Samo sam se šalio“
Konaković je nedavno potvrdio da je saslušan u Tužilaštvu BiH u vezi sa slučajem lobiranja. Tvrdi da je pozvan u svojstvu svjedoka i da je čitava priča proizašla iz njegovog, kako kaže, „nespretnog humora“.
“Pozvali su me prije mjesec dana, nisam ni znao o čemu se radi. Tužiteljica i istražiteljica su bile korektne. Pitali su me o izjavi da je otvorena istraga protiv mene zato što sam se šalio na Vijeću ministara BiH – rekao sam tada da lobiranje u Americi ide preko Ministarstva, da sam ja potpisao ugovor. To je nemoguće, jer bi bilo nezakonito da jesam”, rekao je ministar.
No, prema dostupnim informacijama i dokumentima iz samog Ministarstva vanjskih poslova BiH, Konakovićeva „šala“ dobila je vrlo konkretan oblik – službeni ugovor sa američkom firmom koju vode biznismeni porijeklom iz BiH.
Datum „šale“ – 1. april
Zanimljivo je da je Konaković prvi put govorio o lobiranju upravo na 1. april, Svjetski dan šale. Na zajedničkoj konferenciji za novinare s generalnim sekretarom OSCE-a, izjavio je da je „lobistička kuća u SAD-u već pretpotpisana“ i da će „vrlo brzo profunkcionisati“.
“Mi smo pretpotpisali i vrlo će brzo profunkcionisati jedna lobistička kuća u SAD-u do koje smo došli zahvaljujući bh. ljudima koji tamo žive”, rekao je tada ministar.
Nekoliko dana kasnije, 6. aprila, uslijedila je nova izjava – ovoga puta tvrdeći da je Ministarstvo „zvanično angažovalo“ lobističku kuću u SAD-u s ciljem unapređenja odnosa BiH i Sjedinjenih Država.
Ugovor, pečat i potpisi
Dok je Konaković tvrdio da je sve „neslana šala“, dokumentacija Ministarstva vanjskih poslova pokazuje suprotno. Ugovor datiran na 28. mart ove godine, potpisan je sa tzv. Bosansko-američkom alijansom, organizacijom koju vode američki biznismeni porijeklom iz BiH, čiji je glavni posao – popravka klima uređaja.
Ugovor nosi službeni pečat Ministarstva vanjskih poslova BiH, evidentiran je kroz protokol ministarstva i sadrži potpis Elmedina Konakovića kao službenog zastupnika Bosne i Hercegovine.
Prema ugovoru, lobiranje za Bosnu i Hercegovinu trebalo se obavljati bez naknade, što dodatno komplicira čitav slučaj, budući da su određene uplate za lobiranje ipak izvršene od strane privatnih firmi iz BiH na račune ljudi povezanih s pomenutom alijansom.
Novac vraćen zbog sumnje na pranje
Dio novca uplaćen za ovaj projekat navodno je vraćen u BiH nakon što su američke finansijske institucije zabilježile sumnjive transakcije koje su mogle ukazivati na pranje novca. Biznismeni koji su posredovali u ovom poslu – Almas Šehić i Mirza Pilaković – našli su se u ozbiljnim problemima, jer je njihova firma formalno bila navedena kao partner Ministarstva, iako je ugovorom predviđeno da se lobiranje obavlja bez finansijske naknade.
Zbog nejasnih uloga i transakcija, banke su zadržale dio uplata, a kompletan posao koji je Konaković nazivao „povijesnim iskorakom u vanjskoj politici“ urušio se u roku od nekoliko sedmica.
Od „projekta stoljeća“ do „šale stoljeća“
Nakon što je javnost počela preispitivati detalje ovog aranžmana, ministar vanjskih poslova pokušao je umanjiti težinu izjava tvrdeći da se „šalio“ i da nikada nije imao ovlasti za potpisivanje takvog ugovora. Međutim, službeni dokument s pečatom Ministarstva i njegovim potpisom ne ostavlja mnogo prostora za humor.
Time je priča o „lobiranju u Americi“ – koja je trebala predstavljati diplomatski uspjeh Bosne i Hercegovine – prerasla u apsurdnu političku farsu, u kojoj je jedino nejasno da li se ministar stvarno šali s državom, ili država s građanima.
