Političke kalkulacije i stvarnost: Nema rekonstrukcije vlasti, samo taktička nadmudrivanja
Nakon posljednje sjednice Predsjedništva HDZ-a BiH, postalo je sasvim jasno da od rekonstrukcije vlasti na državnom nivou neće biti ništa. Lider HDZ-a Dragan Čović odlučno je odbacio mogućnost bilo kakvih promjena u strukturi vlasti, naglašavajući da bi takav proces trajao mjesecima, što bi dovelo do dugotrajne disfunkcionalnosti.
U političkoj praksi, ovakve promjene obično se otegnu na najmanje godinu dana, a s obzirom na to da se BiH polako, ali sigurno približava izbornom ciklusu 2026. godine, bilo kakva ozbiljnija rekonstrukcija vlasti sada je praktično nemoguća.
SDA i DF brzo odustali od ideje ulaska u vlast
Iako su se u prvi mah u Stranci demokratske akcije (SDA) i Demokratskoj fronti (DF) pojavile ambicije za ulazak u vlast, ubrzo su te ideje stavljene po strani. Na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH izgledalo je da bi mogli iskoristiti priliku, ali je, čini se, brzo prevagnuo racionalan politički pragmatizam.
Naime, priključivanje SDA i DF-a novoj većini bilo bi protumačeno kao pokušaj spašavanja Milorada Dodika, što bi uoči Općih izbora 2026. godine bilo teško opravdati pred glasačima. Stoga su lideri ovih stranaka, Bakir Izetbegović i Željko Komšić, nakon prvih kalkulacija jasno poručili da nisu zainteresirani za učešće u vlasti.
Trojka bez rješenja – ko će im praviti većinu?
S druge strane, Trojka se našla u političkom vakumu. Javnosti su poručili da ne žele koaliciju sa SNSD-om, ali istovremeno nemaju dovoljno zastupnika da bi samostalno formirali novu većinu.
Matematički gledano, Trojka u Predstavničkom domu PSBiH raspolaže s deset zastupnika. Kada se tome pridodaju Šemsudin Mehmedović (Naprijed), Aida Baručija (BHI-KF), dva zastupnika NES-a te pet opozicionih zastupnika iz RS-a, dolaze do brojke od 19 ruku. Međutim, za stabilnu većinu potrebno je najmanje 22 glasa, a potencijal za dodatno jačanje te brojke praktično ne postoji.
U takvoj situaciji, Trojka sada ima dvije opcije – ostati dio vlasti u postojećem aranžmanu ili se povući i prepustiti sve procese HDZ-u i SNSD-u, čime bi se politička scena dodatno polarizirala.
Hoće li Konaković biti smijenjen?
Jedan od ključnih političkih testova u narednom periodu bit će sudbina ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića. Trenutne političke procjene govore da postoji najmanje 19 ruku za njegovu smjenu – osam iz SDA, tri iz DF-a i osam iz redova SNSD-a i njihovih partnera.
Zanimljivo je da su pojedini opozicioni zastupnici iz RS-a izrazili spremnost da podrže smjenu bilo kojeg ministra iz trenutnog saziva Vijeća ministara, što bi moglo povećati broj glasova za Konakovićev odlazak. Ako bi se glasanje prenijelo na Dom naroda PSBiH, situacija bi mogla postati još neizvjesnija, jer bi SDA, DF i Stranka za BiH zajedno imali devet delegata, što bi moglo biti dovoljno za potvrdu smjene.
Ipak, ključnu riječ u cijelom procesu mogao bi imati Dragan Čović. Naime, ranije je upravo on spriječio smjenu SNSD-ovog Nikole Špirića iz rukovodstva Doma naroda, što sugerira da bi mogao odigrati ulogu stabilizatora i ovaj put. Ukoliko bi Čović uspješno “smirio” SNSD, prijetnja Konakovićevoj poziciji mogla bi biti neutralizirana, a Trojka bi zauzvrat mogla odustati od plana masovne smjene SNSD-ovih kadrova.
Epizoda političkog nadmudrivanja završit će simboličnom smjenom
Na kraju, sva ova politička previranja i prijetnje smjenama mogle bi se završiti samo kozmetičkim promjenama. SNSD je u Domu naroda PSBiH podržao usvajanje evropskih zakona, što je signal da su spremni na kompromis.
Najvjerovatniji ishod cijele situacije bit će smjena Nebojše Radmanovića s jedne od protokolarnih funkcija, čime bi se stvorio privid nekakvih političkih promjena, ali bez stvarnih posljedica.
