Gotovo mjesec dana prošlo je otkako je Zoran Galić, zamjenik direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), nestao iz Bosne i Hercegovine, navodno sklonivši se u Hrvatsku.
Dok ga vlasti još uvijek traže, a potjernica tek treba biti raspisana, postaje jasno da ovaj slučaj nije samo pitanje jednog čovjeka u bijegu. To je priča o duboko ukorijenjenoj korupciji i političkoj manipulaciji koja drži naš pravosudni sistem kao taoca.
Loptica je sada vraćena u dvorište Vijeća ministara BiH, koji bi u narednim danima trebao odlučiti hoće li podržati smjenu Galića ili se očitovati o njegovom razrješenju. Ali, kako smo svjedočili mnogo puta prije, politička volja da se istinski riješe ovakvi problemi često nedostaje. Umjesto toga, suočavamo se s neodgovarajućim reakcijama, nedostatkom transparentnosti i kroničnim zataškavanjem.
Galićev slučaj je školski primjer kako korumpirana kadrovska politika stranaka može uništiti povjerenje u institucije. Čovjek koji je obnašao tri vrlo bitne funkcije u sektoru bezbjednosti sada je u bijegu od zakona. Ova situacija ne samo da baca sjenku na njegovu osobnu reputaciju, već i na cijeli bezbjednosni aparat zemlje. Kako je moguće da neko ko je tako visoko pozicioniran može tako lako pobjeći i izbjegavati pravdu?
Presumpcija nevinosti je temelj svakog pravosudnog sistema, ali Galićevo bjekstvo govori nešto sasvim drugo. Ako je on nevin, zašto bježi? Ako je nevin, zašto ne ostane i ne odgovori na optužbe? Ovo su pitanja koja obični građani postavljaju dok gledaju kako se pravda izvrgava ruglu. Galić, umjesto da se suoči s optužbama, postavlja ultimatume preko svog advokata iz inostranstva.
Cinizam dostiže svoj vrhunac: Zoran Galić zatražio penzonisanje!
Ovaj slučaj također razotkriva sve manjkavosti u našem bezbjednosnom sektoru. Kako je moguće da osoba osumnjičena za krivična djela i dalje prima platu i nije suspendovana? Kako je moguće da iz druge zemlje postavlja uslove za svoju "saradnju" s Tužilaštvom? Ovo je groteskni prikaz nejednakosti pred zakonom. Dok obični građani nemaju luksuz bijega i političke zaštite, Galić uživa sve moguće benefite.
Politika je ušla u sve pore društva, uključujući i obavještajni sektor. Depolitizacija policije, iako pokušana, nije uspjela. Politika sada vlada obavještajnim sektorom, a političari se ponašaju kao da oni vode ove institucije. Oni slobodno iznose podatke koji ne bi smjeli biti javno dostupni, čime ugrožavaju istrage i pravdu. Sve je postavljeno tako da odgovara vlastima, a ne narodu.
Ljudi na najvišim funkcijama u bezbjednosnom sektoru ne osjećaju se odgovornima pred javnošću. Oni odgovaraju samo predsjednicima ili članovima stranaka koji su ih tu postavili. Galićev slučaj je dokaz te korumpiranosti i neodgovornosti. Stranka ga štiti, i dok se to ne promijeni, pravda će ostati nedostižna za mnoge.
Vrijeme je da prestanemo gledati politički reality show kao nešto što se događa izvan nas. Vrijeme je da se probudimo i zahtijevamo odgovornost i transparentnost od onih koji su zakleti da štite zakon i red. Jer dok god dozvoljavamo da se ovakvi skandali zataškavaju, mi smo suučesnici u raspadanju sistema koji bi trebao služiti nama, građanima.
Galićev slučaj nije samo priča o jednom čovjeku u bijegu. To je priča o korumpiranom sistemu koji omogućava kriminalcima da slobodno hodaju, dok institucije koje bi ih trebale loviti ostaju paralizirane. Potrebna nam je pravda, a ona neće doći sama od sebe. Moramo je tražiti, glasno i odlučno. Moramo zahtijevati promjene i prestati biti pasivni promatrači u ovoj beskonačnoj političkoj noćnoj mori.
