Nova zgrada Doma zdravlja Kiseljak: „Bit ćemo uz Hrvate u BiH i ubuduće“ – a Bošnjaci?
Svečano je danas otvorena nova zgrada Doma zdravlja u Kiseljaku, priređujući događaj koji je okupio vrh političkog i institucionalnog vodstva hrvatskog korpusa u BiH i Republike Hrvatske. Presijecanje vrpce obavili su predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragan Čović, predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, ministrica zdravstva RH dr. sc. Irena Hrstić te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Zvonko Milas, u pratnji domaćina – načelnika općine Mladena Mišurića Ramljaka i direktora Doma zdravlja dr. Nina Babana.
Nova zgrada Doma zdravlja višemilijunski je projekt, koji je rezultat partnerstva općinskih, županijskih i federalnih razina, uz izravnu pomoć Republike Hrvatske. Predsjednik HNS-a dr. Dragan Čović istaknuo je: „Ovaj objekt nadilazi uobičajene standarde primarne zdravstvene zaštite – po funkcionalnosti i opremi u mnogočemu je na razini manje bolnice. Potpuna digitalizacija sustava podiže sigurnost i kvalitetu liječenja.“
No, dok se hvali moderna oprema i digitalizacija, jedno pitanje ostaje provokativno i neizbježno: trebaju li Bošnjaci zdravstvenu zaštitu? Ovo pitanje postavlja se nakon što pročitate listu zvanica svečanosti. Dom zdravlja jest financiran i iz sredstava Vlade Republike Hrvatske, ali i iz sredstava općine Kiseljak, u kojoj polovinu stanovništva čine Bošnjaci. Kanton Središnja Bosna, kojem Kiseljak pripada, ima 65% Bošnjaka, dok Federacija BiH broji oko 80% bošnjačkog stanovništva.
Prema spisku zvanica i samoj ceremoniji, šalje se jasna poruka: u ovaj Dom zdravlja Bošnjaci očigledno nisu dobrodošli. Ipak, među zvanicama prisutna je Nasiha Pozder, opisivana kao „hrvatski cvijet“ – jedina bošnjačka figura u ovom jednonacionalnom, segregacijskom projektu u zdravstvu, održanom u demokratskom Kiseljaku, gradu čija općina obilježava svoj dan na Dan svetog Ilije.
Ova simbolika i izostanak većinskog bošnjačkog stanovništva u projektu javnog zdravstva jasno ukazuju na duboke nacionalne podjele i diskriminaciju u pristupu osnovnim javnim uslugama. Dok zgrada blista digitalizacijom i modernom opremom, ostaje pitanje: kome je zapravo namijenjena, i tko u njoj ima pravo na zaštitu zdravlja?
