Naša stranka, koja je donedavno bila smatrana jednim od svjetlijih političkih subjekata u Bosni i Hercegovini, sada je na korak do potpunog unutrašnjeg sloma.
Njeno rukovodstvo, koje je stranku pretvorilo u puki marketinški alat za stvaranje jeftinih političkih poena, dovelo je do ozbiljnih posljedica koje su sada postale nemoguće zanemariti. Pod krinkom modernizacije i korporativnog pristupa, stranka je odustala od svojih osnovnih principa i vrijednosti, zamijenivši ih PR trikovima i neumoljivim fokusom na TV nastupe. I dok se stranački savjeti i odbori nalaze u fazi političkog zaborava, pravi ljudi - oni koji su nosili stranku i stvarali pravu političku podršku na terenu - počinju napuštati brod koji tone.
Damir Nikšić, jedan od preostalih političkih aktera u Našoj stranci, nije mogao duže šutjeti o svim neispunjenim obećanjima i nerealiziranim promjenama unutar stranke. U svom brutalno iskrenom obraćanju, Nikšić je iznio tvrdnje koje su već odavno postale očite svakome ko je pratio rad ove stranke: Naša stranka nije politička organizacija, nego puki marketinški alat za promociju blefova, gdje su stvarni problemi i stvarna odgovornost potisnuti u drugi plan.
“Dobri ljudi” koji su činili srž ove političke stranke, oni koji su u stvarnosti dolazili iz naroda, iz mjesnih zajednica i imali direktan kontakt sa svojim biračima, sada su ignorirani, marginalizirani, pa čak i brutalno rastjerani pod naredbama stranačkog menadžmenta, koji se ponaša kao da je stranka korporacija, a ne politička organizacija.
I dok stranački vrh, pod kontrolom nekoliko pojedinaca sumnjivog političkog iskustva, i dalje nastavlja svoj PR šou, gubi se svaki trag onoga što je Naša stranka bila prije svega. Naivno obećanje da će stranka “preuzeti odgovornost” i “djelovati demokratski” pretvorilo se u jeftinu iluziju. Stranka je zaboravila da politika nije proizvodnja jeftinih reklama i pokušaj “brandingovanja” političkog imena, već ozbiljna odgovornost prema društvu, prema građanima i, na kraju, prema svojim članovima. A oni koji su do sada vjerovali u promjene, u progresivne snage, sada se nalaze pred teškim izborom: ostati u stranci koja se više ne prepoznaje u njenim osnovnim principima ili napustiti brod prije nego što potone.
Nikšić je jasno upozorio da su za kraj januara, “dobri ljudi” stranke postavili ultimatum. Ispunjenje ovog ultimatuma bilo je jasno: stranačko rukovodstvo se mora povući i omogućiti novim, progresivnim snagama da preuzmu vođstvo stranke. U suprotnom, stranka će se pretvoriti u politički spektakl bez pravih vrijednosti. Da stvar bude gora, rukovodstvo se nije povuklo, niti su smjene na visokom nivou izvedene, što je dovelo do još većeg razočaranja unutar stranke.
Nikšić je jasno iznio i jednu od ključnih slabosti Naše stranke – naglasak na individualizam, koji je u početku bio snaga stranke, sada je postao njezina slabost. Iako su pojedinci unutar stranke bili poznati po svojoj strastvenoj borbi za bolje društvo, suočeni s organiziranim interesima koji su preuzeli stranku, oni su se našli bespomćni.
Ova organizacija, koja je svoje političke temelje temeljila na slobodi i samostalnosti pojedinca, sada je pod vlašću skupine koja ne tolerira nikakvu kritiku i koja nije voljna dati prostor istinskim reformama. Stranka je postala cirkus, a PR ekipa je glavni režiser svega, dok su oni koji imaju pravu političku viziju samo smetnja.
I dok na površini stranka još uvijek pokušava održati privid političkog integriteta, iza kulisa počinju masovni odlasci. “Dobri ljudi”, oni koji su radili na terenu, koji su bili u kontaktu s građanima, koji su stvarali osnovu političke snage, sada se povlače jedan po jedan. Nikšić upozorava da će vrh stranke učiniti sve kako bi to sakrio od javnosti. No, teško je zamaskirati masovne odlaske ljudi koji su bili ključni za stranku.
Sada je jasno: Naša stranka je postala politička fasada bez ikakve stvarne političke snage. I dok stranački PR nastavlja s igrom blefova, “dobri ljudi” koji su stvarali stranku, napuštaju je, uvjereni da je ova politička organizacija postala samo puki marketinški trik, pod kontrolom onih koji nikada nisu razumjeli pravu suštinu politike.