Sastanak predsjednika stranaka vladajuće koalicije, održan u Istočnom Sarajevu pod dirigentskom palicom Milorada Dodika, pokazao je sumornu stvarnost Bosne i Hercegovine: država je svedena na privatnu imovinu trojice moćnika, dok su njene institucije ponižene na nivo običnih izvršitelja naloga.
Ovo nije bio sastanak državnika, nego političkih feudalaca koji daleko od očiju javnosti, u prijatnim ambijentima, kroje sudbinu svih nas. Građani? Oni su svedeni na puku masu koja se koristi kao dekor u njihovim predizbornim kampanjama, dok stvarne odluke donose lideri na tajnim druženjima, bez konsultacija s onima koji bi trebali upravljati državom.
Helikopteri za šta?
Jedan od rezultata ovog skupa bio je dogovor o nabavci "nenaoružanih" helikoptera za Oružane snage BiH. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Kakva je svrha helikoptera koji ne mogu služiti svrsi odbrane? Zar nisu trebali biti namijenjeni civilnoj zaštiti, za pomoć u slučaju prirodnih katastrofa koje sve češće pogađaju našu zemlju?
Ili je ovo samo još jedan čin vraćanja političkih dugova, možda baš onih vezanih za kontroverznu kupovinu zgrade Uprave za indirektno oporezivanje? Ovakvi potezi ne ostavljaju prostor za povjerenje - svaki potez izgleda kao da iza sebe krije skrivene interese, u čijem fokusu nikada nisu ni građani ni država.
Sastanak u Istočnom Sarajevu još jednom je razotkrio brutalnu istinu: institucije Bosne i Hercegovine su mrtvo slovo na papiru. Vijeće ministara, koje bi trebalo biti motor izvršne vlasti, svedeno je na lutku kojom upravlja trojac lidera. Njihovi ministri ne donose odluke, već samo podižu ruke za ono što im lideri narede.
A Parlamentarna skupština? Institucija koja bi trebala biti simbol demokratske volje građana? Ona više liči na produženu ruku trojke, gdje se zakoni ne donose raspravom, nego automatiziranim glasanjem po unaprijed napisanim scenarijima.
Državna koalicija zasjeda u Istočnom Sarajevu: Opet nema zastave BiH
Zakoni u magli
Na ovom sastanku lideri su se pohvalili dogovorom oko zakona o graničnoj službi i ličnim podacima, uz misteriozni "Plan rasta". No, ni riječi o detaljima. Šta je sporno? Šta je dogovoreno? Šta to znači za običnog čovjeka? Ništa od ovoga nije jasno, jer se, očigledno, smatra da građani nisu vrijedni obavještavanja.
Ova magla informacija nije slučajna – to je svjesna strategija. U atmosferi neinformiranosti i političke apatičnosti, lideri mogu nastaviti donositi odluke koje pogoduju njima i njihovim mrežama, dok narod luta u potpunoj neizvjesnosti.
Privatizacija države
Najopasniji zaključak ovog sastanka je brutalna spoznaja da institucije države više nisu mjesta gdje se donose odluke. Te odluke se donose na privatnim sastancima lidera stranaka, u restoranima i salonima, daleko od transparentnosti i odgovornosti.
Sastanci lidera stranaka, ma koliko bili korisni za međustranački dijalog, nikako ne smiju zamijeniti rad državnih tijela. Odluke o zakonima, budžetima, i strateškim pravcima razvoja države moraju donositi zvaničnici izabrani voljom naroda, kroz institucije sistema. Svaki drugi način odlučivanja je direktno podrivanje demokratije.
Građani kao statisti
U ovoj predstavi koja se naziva bosanskohercegovačkom politikom, građani su svedeni na statiste. Niko ih ne pita šta misle, niko im ne polaže račune, i niko ne mari za njihove potrebe. Trojica lidera su sebi uzeli pravo da odlučuju u ime svih nas, dok su institucije koje bi trebale štititi interese naroda pretvorene u njihovo vlasništvo.
Dok se lideri samozadovoljno povlače iz Istočnog Sarajeva, uvjereni u svoje političke pobjede, građani ostaju s pitanjem: kako smo došli do tačke gdje sudbinu cijele države kroje tri čovjeka iza zatvorenih vrata?
Ako se ovakav model upravljanja nastavi, budućnost Bosne i Hercegovine neće biti u rukama njenih građana, nego u šakama nekolicine političkih oligarha. A kada demokratija postane samo maska za privatne interese, nije pitanje hoće li sistem kolapsirati, već kada.
