Godina bez usvojenog državnog budžeta u Bosni i Hercegovini postala je sve izvjesnija, a posljedice direktno pogađaju one koji najviše zavise od stabilnog finansiranja – vojnike, policajce i državne službenike s najnižim platama.
I dok institucije funkcionišu u privremenim okvirima, politička konfuzija, nesuglasice unutar vlasti i odgađanja ključnih odluka pretvaraju finansijski plan u stalni izvor napetosti i nezadovoljstva.
Na početku devetog mjeseca, budžetski proces i dalje je u fazi limba. Predloženi dokument kruži od Predsjedništva BiH do Zastupničkog doma i nazad, bez jasnog ishoda ili rješenja. Takav “ping-pong” između institucija izaziva frustraciju kod direktno pogođenih, koji zbog neodgovornosti zakonodavaca razmišljaju o pravnim koracima. “Nevjerovatna situacija!”, komentira Safet Kešo, zastupnik SDA, opisujući čitav proces kao paradoksalnu igru političkih interesa.
Kontradiktorne izjave unutar vlasti dodatno narušavaju percepciju ozbiljnosti. Muhamed Hasanović, zamjenik ministra finansija i trezora, prošlog mjeseca tvrdio je da je predloženi budžet “najbolji ikad”, da bi samo nekoliko dana kasnije ocijenio da nije provodiv. Takve drastične promjene stava reflektiraju duboku unutrašnju konfuziju i nedostatak koordinacije među donositeljima odluka.
Na nivou Predsjedništva BiH situacija nije ništa jasnija. Dok neki članovi otvoreno kritikuju dokument zbog tehničkih nedostataka i neusklađenosti s Ustavom, drugi šute ili koriste nerazjašnjenu proceduru za dodatne političke poene. “Ovaj budžet je prepun neznalačkih kombinacija, tehničkih i suštinskih nedostataka”, poručuje Željka Cvijanović iz SNSD-a, dok Marinko Čavara, predsjedavajući Zastupničkog doma, ističe da su amandmani dostavljeni naknadno i da prijedlog nije u skladu ni sa zakonom ni sa Ustavom.
Analitičari ističu da je problem dublji od samog dokumenta. Tanja Topić upozorava da je budžet u ovom obliku postao “vrući krompir”, sredstvo političke igre, a ne instrument finansijske stabilnosti. Svaki pokušaj da se kompromis postigne nailazi na blokade i usmjerava pažnju sa stvarnih problema, poput finansiranja odbrane, kulturnih institucija i javnog servisa BHRT, koje su neophodne za funkcionisanje države.
Direktne posljedice ovakvog stanja najbolje osjete zaposlenici državnih institucija. Zakon im garantuje povećanje minimalnih plata, ali odluke koje bi to omogućile ostaju suspendovane zbog političkih prepucavanja. Radenko Mirković, predsjednik Samostalnog sindikata državnih službenika, najavljuje tužbe sindikata krajem mjeseca, a ekonomski analitičari poput Zorana Pavlovića upozoravaju da dok političari uživaju privilegije, obični zaposlenici trpe neodgovornost institucija.
Politička paraliza unutar državnih organa dodatno otežava provođenje reformi i realizaciju kapitalnih projekata, dok opozicione i pozicione stranke prebacuju odgovornost jedna na drugu. Predrag Kojović (NS) ističe da kompromisi u finansiranju ključnih sektora ne smiju biti opcionalni, dok Branislav Borenović (PDP) odbacuje cijeli prijedlog kao neprihvatljiv. U praksi, budžet postaje alat političkog ucjenjivanja, dok privremeno finansiranje institucija postaje pravilo koje se u BiH svake godine produžava.
Situacija u budžetskom procesu jasno pokazuje koliko je Bosna i Hercegovina zarobljena u vlastitim političkim strukturama: dok su interesi konstitutivnih naroda legitimni, nedostatak kompromisa i koordinacije rezultira stagnacijom i povećava rizik od društvene i institucionalne frustracije. Dugoročno, bez promjene pristupa i preuzimanja odgovornosti od strane ključnih aktera, državne institucije ostaju paralizovane, a građani i zaposleni prepušteni nasljeđu neodgovorne politike.
