PRESUDE USTAVNOG SUDA I HDZ-OV MODEL: ŠTA STOJI, A ŠTA NEDOSTAJE

Političke igre pod krinkom "legitimnog predstavljanja" - Zašto je HDZ-ov "dvostruki ključ" poguban za demokratiju u BiH

Dragan covic 04

Politička trgovina pod maskom „legitimnog predstavljanja“: Zašto je HDZ-ov „dvostruki ključ“ opasan presedan za Bosnu i Hercegovinu

Dok se Bosna i Hercegovina još jednom suočava sa političkim natezanjem oko Izbornog zakona, javnosti se pod krinkom zaštite nacionalnih interesa podvaljuje opasan model koji bi, ukoliko prođe, trajno narušio temelje demokratskog poretka i prava građana. Riječ je o famoznom „dvostrukom ključu“ koji se već godinama pokušava progurati, a čija suština jeste da glas jednog građanina vrijedi više ili manje u zavisnosti od toga u kojem kantonu živi i kojoj etničkoj grupi pripada.

Manipulacija pravnom procedurom

U ovom trenutku odvija se opasna zamjena teza. Naime, ranije odluke Ustavnog suda BiH su ocjenjivale isključivo da li ovakav prijedlog ugrožava vitalni nacionalni interes jednog od konstitutivnih naroda. Međutim, izostala je meritorna ocjena njegove ustavnosti u pogledu ključnih standarda: neposrednosti izbora, jednakosti glasa i usklađenosti s obavezujućim presudama Evropskog suda za ljudska prava.

Upravo u toj pukotini između procedure zaštite vitalnog interesa i meritornog odlučivanja o ustavnosti, skrivena je namjera onih koji žele institucionalizirati diskriminaciju kroz izborna pravila.

Kako „dvostruki ključ“ krši Ustav i međunarodne presude

Prijedlog koji favorizira pobjedu kandidata u „tri od pet kantona s hrvatskom većinom“ ruši osnovno pravilo svakog demokratskog izbora — da kandidat s najviše glasova preuzima mandat. Ovakvo rješenje dovodi do apsurda u kojem pobjednik izbora može ostati bez funkcije ako nije osvojio dovoljan broj kantona koje određena politika smatra „pravim“.

Jednako biračko pravo time postaje fikcija, jer glas građanina iz Tuzle, Sarajeva ili Zenice vrijedi manje od glasa iz Širokog Brijega ili Posušja. Ovo nije samo teritorijalna, nego i etnička diskriminacija, suprotna kako Ustavu BiH tako i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima.

Štaviše, ovakvo rješenje dodatno cementira etničke barijere, umjesto da ih uklanja, kako to nalažu presude Sejdić–Finci, Zornić i Pilav. Umjesto uključivanja, pristup zacementiranih etničkih kvota dodatno udaljava BiH od minimalnih demokratskih standarda koje mora ispuniti na putu ka Evropskoj uniji.

Lažna analogija sa američkim modelom

Zagovornici ovog modela pokušavaju ga uporediti s američkim elektorskim sistemom. No ta analogija je površna i pravno neodrživa. Prvo, BiH nije federacija s vlastitim ustavima po državama, već specifičan ustavno-politički sistem sa specifičnim međunarodnim obavezama, uključujući provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava. Drugo, EU standardi strogo zabranjuju diskriminaciju po etničkoj, teritorijalnoj ili drugoj osnovi, što ovakav prijedlog upravo čini.

Uostalom, ni u jednoj federalnoj članici Evropske unije, poput Njemačke, Belgije ili Austrije, ne postoji izborni model u kojem kandidat s najviše glasova može izgubiti mandat zbog geografskog ili etničkog filtera. Evropski pravni poredak ne poznaje i ne priznaje takvu praksu.

Dugoročne posljedice za demokratski poredak

Nametanje ovakvog modela znači da će Bosna i Hercegovina ostati talac političkih partija koje svoju moć crpe iz „sigurnih etničkih zona“ umjesto iz stvarne podrške birača. To stvara dvoklasni izborni sistem i perpetuira političke podjele. Dok se građanima nude lažne dileme o „legitimnom predstavljanju“, prava suština jeste očuvanje partijskih monopola.

U konačnici, svaki izborni model koji nije zasnovan na principu „jedan čovjek – jedan glas“ i koji ne omogućava svim građanima da budu i birani i biraju bez obzira na etničku ili teritorijalnu pripadnost, vodi BiH dalje od EU, a bliže statusu trajno nestabilne države.

Postoje bolje opcije, ali nema političke volje

Brojni prijedlozi domaćih i međunarodnih stručnjaka nude održivije i pravednije modele izbora članova Predsjedništva BiH. Jedan od njih je četveročlano Predsjedništvo koje bi birali svi građani, uz minimalni prag kojim se osigurava zastupljenost konstitutivnih naroda, ali bez ponižavanja vrijednosti glasa „ostalih“ ili građana iz „pogrešnog kantona“.

Dokle god se izborna pravila koriste kao alat za političku trgovinu i zaštitu privilegovanih, Bosna i Hercegovina neće imati ni stabilnost, ni funkcionalne institucije, ni demokratski kapacitet za ozbiljan napredak.

Ustav i međunarodne konvencije su jasne. Sve ostalo su dekoracije iza kojih se krije gola borba za vlast. A cijenu tog manipulisanja izborima već tri decenije plaćaju građani. Vrijeme je da prestanu.