Narodna skupština RS povukla spornu zakonsku legislativu: politički manevar ili znak dijaloga?
Nakon višemjesečne političke krize i pravnog previranja, Narodna skupština Republike Srpske bez velikih ceremonija i javne rasprave povukla je niz zakona koji su ranije predstavljeni kao institucionalni odgovor na navodno pravno nasilje prema ovom bh. entitetu.
Zakoni, koje su međunarodni predstavnici i pravni stručnjaci ocijenili kao antidejtonske, služili su prije svega političkom opstanku šefa SNSD-a Milorada Dodika u ključnim momentima njegove karijere.
U obrazloženju posljednje odluke, NSRS navodi da su zakoni bili privremenog karaktera i doneseni kao reakcija na "pravne nasrtaje" na RS, te da prestaju važiti jer su ti nasrtaji, kako se tvrdi, prestali. Nigdje nije precizirano kada su ti navodni napadi počeli, ko ih je sproveo, niti kakve su posljedice imali ili kako su riješeni.
Umjesto konkretnog pojašnjenja, javnosti je ponuđena floskula da je "prestanak važenja ovih zakona uvod u dijalog i konsenzus u BiH". Paradoksalno, upravo vlast na državnom nivou u kojoj SNSD aktivno participira mjesecima je ključni kočničar svih reformskih procesa. Dijalog između Dodika i lidera vladajuće Trojke gotovo da ne postoji, uprkos pozivima za razgovor, dok NSRS sada poručuje kako se politički život u BiH ubuduće treba temeljiti na "unutrašnjem i međunarodnom dijalogu, poštovanju Dejtonskog sporazuma i principu konsenzusa".
Najnoviji politički obrt potvrđuje da Narodna skupština RS-a funkcioniše prvenstveno kao poligon za političke manevre Milorada Dodika. Skupštinska većina godinama omogućava da se preko institucija entiteta donose zakoni s ozbiljnim posljedicama po ustavnopravni poredak države, zakoni koji se potom povlače bez ikakve odgovornosti ili refleksije, kao da nikada nisu ni postojali.
Za Dodika, Narodna skupština nije zakonodavno tijelo koje djeluje u interesu građana, već instrument političke strategije, sredstvo za proizvodnju kriza i kontrolu tenzija, čime politička stabilnost Bosne i Hercegovine ostaje jedina stvarna žrtva ovog procesa.
Ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez saglasnosti i utjecaja međunarodne zajednice, koja i dalje aktivno oblikuje ključne političke odluke u BiH. Potezi Narodne skupštine RS i vremenski usklađena saopćenja iz Washingtona sugeriraju da se na Dodika i dalje računa, dok povremena "hlađenja" kriza i skidanje sankcija njegovim saradnicima ukazuju na dugoročne političke kalkulacije u kojima Dodik ostaje centralna figura.
