Parlament Bosne i Hercegovine, institucija koja bi trebala biti simbol demokratije i političkog dijaloga, pretvorila se u cirkus nasilja i beskrajnog verbalnog blata.
Posljednji događaji, u kojima su SNSD-ov Milorad Kojić i SDS-ov Darko Babalj fizički nasrnuli jedan na drugog, jasno pokazuju da politička kultura u BiH nije samo u dubokoj krizi – ona je u potpunom raspadu.
Dok je Kojić kukavički pokušao opravdati svoje nasilničko ponašanje tvrdnjom da je navodno htio nastaviti raspravu riječima, slike s lica mjesta govore sasvim drugačiju priču – riječima je okončana, a šakama nastavljen sukob, pred očima cijele države i međunarodne zajednice. I dok Babalj mudro ćuti, iz SNSD-ovih redova uslijedile su opasne i orkestrirane optužbe da opozicija iz RS-a, zajedno sa „Trojkom“ – strankama koje vlastitom destrukcijom dodatno urušavaju entitet – vodi koordinirani napad na SNSD i Republiku Srpsku.
Ali šta se krije iza ovih jeftinih parola? Opozicione stranke iz RS-a otvoreno kažu da je ovo samo vrh ledenog brijega – kulminacija višegodišnjeg nasilja nad njima, kako u političkom, tako i u medijskom prostoru. Godinama su upozoravali na kriminal i zloupotrebe vlasti, ali umjesto odgovora, dobili su gomilu uvreda, prijetnji i hajki koje je sprovodio sam vrh SNSD-a, predvođen Miloradom Dodikom.
Milan Grković iz Liste za pravdu i red podsjeća na apsurd: “Nedavno je Nebojša Vukanović brutalno napadnut, a Dodik je javno proglasio taj napad 'patriotskim činom' i krivicu svalio na samog Vukanovića. To nije slučaj samo nasilja, to je sistematska podrška političkom linču.”
Opozicija, na čelu sa SDS-om i njegovim Mladenom Bosićem, ne krije ogorčenje i bojazan da Dodikove izjave o potrebi „DB-a“ da raščisti opoziciju zapravo nisu ništa drugo nego otvorene prijetnje. “Misli na one mračne odnose i kontakte s autoritarnim režimima i diktatorima, s kojima je Dodik u 'bliskim' odnosima,” kaže Bosić, podsjećajući na duboku i opasnu mrežu političkih saveza koji vode ka destabilizaciji države.
I dok politički protagonisti tuku šakom u stol, istinska opasnost se ne nalazi u tim fizičkim obračunima – ona je u onome što ta buka skriva. Huškačka politika, stalno podgrijavanje mržnje i netrpeljivosti, prijete da BiH dovedu do ruba građanskog sukoba. Političke elite koje bi trebale služiti kao primjer, svojim ponašanjem podsjećaju na opasne autoritarne režime, u kojima nasilje postaje sredstvo političkog obračuna.
Opozicija oštro poručuje da neće biti pasivni posmatrači. Pozivaju nadležne institucije da konačno počnu raditi svoj posao i spriječe dalje zaoštravanje atmosfere, jer ova igra sa vatrom vrlo lako može eksplodirati u tragediju. “Nije ovo prvi put da ovdje pucaju živci i da nasilje prijeti da pređe granicu,” upozoravaju iz opozicije.
U isto vrijeme, dok Vulić vrišti “pauza, pauza” i pokušava smiriti strasti u parlamentu, za građane je jasno – ovo nije samo predstava za javnost, već alarm da BiH tonje u politički haos koji će imati dalekosežne posljedice. Ovakav nivo destruktivnosti, huškanja i nasilja može biti samo uvod u nove podjele i sukobe, koji će državu baciti u još dublju krizu i nesigurnost.
Da li će neko konačno stati na put ovom bezumlju? Hoće li institucije pokazati da nisu puke marionete u rukama moćnika? Ili će BiH postati još jedna država na Balkanu koju će karakterisati politička nestabilnost, nasilje i strah?
Ovo nije samo problem političara – ovo je pitanje opstanka cijelog društva. Jer kad oni koji su izabrani da brane državu i njen ustavni poredak krenu da tuku jedni druge pred kamerama, tada znamo da je nešto duboko trulo u srcu BiH. A dok se ta bolest ne izliječi, mi smo svi – građani, novinari, opozicija – zarobljenici jedne nesrećne političke tragedije koja se samo čeka da eksplodira.
