U političkoj predstavi koja sve više liči na improvizaciju nego na državnički potez, čelnici Srpske demokratske stranke (SDS) večeras su odlučili da za glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom predlože svog nekadašnjeg lidera Mirka Šarovića. Ovaj potez, iako zvuči kao pokušaj konsolidacije opozicije u Republici Srpskoj, otvara niz pitanja o tome ko zapravo vodi proces evropskih integracija – institucije ili političke kombinacije iza zatvorenih vrata.
Prema informacijama do kojih smo došli, SDS i Partija demokratskog progresa (PDP) planiraju zajedničke razgovore u narednim danima s ciljem da usaglase jednog kandidata. U opticaju je, pored Šarovića, i bivši ambasador BiH u Velikoj Britaniji Branko Nešković – diplomata koji je obavljao dužnost u vrijeme mandata člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića (PDP).
Ako do dogovora opozicije dođe, Nešković bi mogao postati zajednički kandidat SDS-a i PDP-a, čime bi RS-ov opozicioni blok imao svoj prijedlog, dok bi Trojka (SDP, NiP i Naša stranka) s druge strane pokušala pronaći balans i jedinstvo unutar vlastite koalicije.
Trojka balansira između ambicija i realnosti
Trojka, koja već mjesecima pokušava uvjeriti javnost da su reformski procesi u punom zamahu, sada se suočava s internim izazovom – izborom jednog kandidata među nekoliko predloženih. SDP je već predložio Lejlu Ramić-Mesihović, dok je Naša stranka istaknula Lejlu Hasanović. Preostaje da NiP odigra svoju kartu i da tri partnera pokušaju postići dogovor koji bi barem na papiru djelovao usaglašeno.
Međutim, iza kulisa se vodi ozbiljna politička bitka – ne samo oko imena, nego i oko kontrole budućeg “Ureda glavnog pregovarača”, nove institucije koja bi u praksi imala snažan uticaj na odnose BiH s EU i raspodjelu evropskih sredstava.
SDA i SNSD – pasivna blokada
Zanimljivo, dok opozicija i Trojka pokušavaju “izabrati Evropljanina”, dva najveća politička aktera u zemlji, SDA i SNSD, odlučili su ostati po strani. SDA je poručila da neće predlagati kandidata, “jer je to posao onih koji trenutno čine vlast”, dok SNSD proces naziva “nelegalnim” i smatra da jedino Vijeće ministara BiH ima pravo da imenuje glavnog pregovarača.
Drugim riječima – Dodikov SNSD i Izetbegovićeva SDA, svjesno ili ne, igraju istu igru: puštaju Trojku i opoziciju da se međusobno iscrpe u političkoj borbi za simbolični položaj koji za sada nema ni pravni okvir.
Parlament preuzima stvar, Krišto izbačena s dnevnog reda
Da cijela situacija bude još apsurdnija, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH odlučio je sam preuzeti proces imenovanja glavnog pregovarača i njegovih zamjenika – iako mnogi pravnici upozoravaju da jedan dom parlamenta ne može samostalno osnovati novu državnu instituciju.
Prijedlog predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto, kojim bi se ured zvanično osnovao, već je dva puta uklonjen s dnevnog reda sjednica. Očigledno je da politička trgovina oko “pregovaračkog ureda” još nije završena, te da svaka stranka u njemu vidi priliku za novi komad moći, a ne za evropski iskorak.
Evropski put u rukama domaće improvizacije
Dok Evropska unija očekuje konkretne reforme i profesionalizaciju procesa pregovora, domaći političari se nadmeću ko će predložiti “svog čovjeka” za funkciju koja još ni ne postoji. Umjesto strateškog pristupa, BiH ponovo svjedoči političkoj burleski – u kojoj svaka stranka želi svog pregovarača, ali niko ne zna s kim će taj pregovarač zapravo pregovarati.
U takvoj atmosferi, evropski put BiH i dalje ostaje ono što je već godinama – dekorativna fraza kojom se maše kad zatreba politički poen, ali ne i iskrena državna politika.
