Dok se politička elita slikala pred kamerama uoči izbora, s obećanjima koja su sada samo sjećanje, selo Donja Jablanica danas ostaje zapušteno i prepušteno svojoj sudbini.
Na terenu, jedina "pomoć" koja se u ovom trenutku može vidjeti dolazi u obliku jednog kamiona humanitarne organizacije Pomozi.ba i bagera Oružanih snaga BiH – ništa više. Selo koje se još uvijek bori s posljedicama poplava, zatrpano muljem i uništenim domovima, čisti samo jedan bager, kao da je ovo zabačeni kutak svijeta, a ne srce Bosne i Hercegovine.
Prije izbora, političari su pohrlili u poplavljena područja, obećavajući sve i svašta. Prijetnje, čak i "proročanstva" Nikšićeve savjetnice o brzim rješenjima za sanaciju štete, sada zvuče kao grubi podsjetnik na politički marketing, lišen stvarnog plana za pomoć ljudima. Politika obećanja, zakulisnih radnji i bježanja od odgovornosti i dalje je glavna karakteristika rukovodećih struktura u BiH. Gdje su sada svi ti silni resursi, kamioni pomoći, donirana oprema i sredstva? Mjesec dana od poplava – i samo jedan bager radi, kao da se radi o lokalnom šalama, a ne o ozbiljnom zadatku obnove.
Milioni u donacijama – stvarna pomoć, nula
Vrijeme poplava nije bio samo trenutak prirodne katastrofe već i prilika za vlast da dokaže kako, makar u kriznim vremenima, može djelovati brzo i organizovano. Ali umjesto toga, milioni donacija koje su pristigle od strane međunarodnih i domaćih organizacija, kao i privatnih donatora, sada su obavijeni velom tajne i nevidljivih rezultata. Gdje su otišla ta sredstva? Pitanje koje svi postavljamo, dok gledamo kako mještani ručno uklanjaju mulj i ostatke poplave, bez osnovnih sredstava, alatki i resursa.
Gdje su nestali kamioni pomoći, koji bi trebali biti tu i olakšati im ovu borbu? Dok svakodnevno slušamo o novim tranšama novca, samo mali dio sredstava je stigao do onih kojima su zaista potrebni. Stotine hiljada maraka prokockane su kroz "administrativne troškove", "strukture upravljanja krizom", i naravno – plate političkih uhljeba koji "koordiniraju" ovu očiglednu neorganizaciju. Najgore od svega, ta su sredstva pristigla na temelju podrške međunarodnih organizacija, koje su povjerovale da će država stati uz svoje građane u trenucima krize. Naivnost ili surova stvarnost?
Kamioni pomoći – za političko poziranje, a ne za ljude
Sjetimo se kako su političari stajali uz kamione i govorili o svojoj podršci, obećavajući mještanima sve potrebno kako bi sanirali posljedice i vratili se normalnom životu. Ali sada, kad se fotoaparati ugase, kad se izbori završe, kad pozornica više nije potrebna, sve nestaje – ostavljajući samo prazne ulice, blatnjave ostatke poplava i mještane prepuštene samima sebi. Jedan kamion humanitarne pomoći i jedan bager u cijelom selu govore sve o njihovoj stvarnoj posvećenosti narodu.
Licemjerje na djelu: Mještani kao taoci političkih igara
Najveći licemjeri u ovoj igri su upravo oni koji su dobili mandate na temelju obećanja o pomoći i podršci. Njihove su riječi sada poput praznih školjki, ostavljene da se raspadaju pod težinom mulja i vode koja je zatrpala Donju Jablanicu. I dok se sredstva gomilaju u budžetima kantona i općina, obični građani pitaju se hoće li ijedan od tih silnih miliona stići do njih.
Ova situacija postaje ogledalo današnje političke stvarnosti: oni koji su na vlasti daleko su od stvarnih potreba naroda, daleko od lokalne zajednice, daleko od suštinskog razumijevanja patnje i borbe kroz koju prolaze građani.