SNSD puca po šavovima, ali to još ne smije javno priznati niko osim šaptača iza zatvorenih vrata stranačkih sastanaka.
Milorad Dodik, politički patrijarh Republike Srpske, sada je prvi put ozbiljno poljuljan – pravosnažna presuda, jednogodišnja kazna zatvora koju može otkupiti i šestogodišnja zabrana političkog djelovanja jasno poručuju: njegovo carstvo više nije nedodirljivo. No, dok se formalno vodi bitka za spas njegovog mandata pred Sudom BiH i Centralnom izbornom komisijom, u pozadini ključa borba za nasljednika.
Dodik pokušava ono što svaki autoritarni vođa na Balkanu sanja – pretvoriti političku stranku u porodičnu prćiju. Sin Igor sve češće zauzima mjesto pored oca, pojavljuje se na sjednicama Predsjedništva SNSD-a i gradi imidž "prirodnog nasljednika". Stranačka infrastruktura već je dobila signal: ko voli Milorada, mora voljeti i Igora. Problem je što unutar SNSD-a ima dovoljno onih kojima se povraća na pomisao da će 30 godina partijske lojalnosti biti bačeno pod noge kako bi se nasljedniku iz Laktaša osigurao tron.
Dinastija ili stranka?
Ako Dodik ostane na čelu SNSD-a, uprkos zabrani političkog djelovanja, to će značiti da je država potpuno kapitulirala pred njegovom voljom. Ako ne ostane, pitanje je – ko će ga naslijediti? Igor kao politički klon svog oca, bez vlastitog iskustva i karizme? Željka Cvijanović kao kompromisna figura, koja je godinama disciplinovano klimala glavom i čekala trenutak? Ili Zoran Tegeltija, jedini dovoljno otvoreno prgav i spreman da udari direktno na Dodikov klan?
Radmanović, iako spominjan, nema više politički kapacitet koji je nekad imao, pa je u ovoj borbi više figura prošlosti nego budućnosti. No, Tegeltija je sasvim druga priča – on ne skriva da ima ambiciju i da bi se u otvorenom sukobu sa Dodikom mogao osloniti na dio stranačke infrastrukture koja je godinama frustrirana porodičnim monopolom.
Strah u Laktašima, nervoza u Banjoj Luci
Priča o Igoru Dodiku kao nasljedniku nije slučajna – to je dobro isplanirana strategija da se sve stranačke karte skupe u porodičnim rukama. No, problem je što se SNSD pretvara u političku dinastiju u trenutku kada Milorad Dodik prvi put gubi realnu moć. Nema više apsolutne zaštite iz Beograda, nema više neograničenog prostora za bahatost. Međunarodna zajednica ga posmatra kao političkog mrtvaca na aparatima, a njegove kolege iz stranke ga gledaju kao vuka koji šepa – i koji će uskoro postati meta čopora.
Dok Igor pokušava izgraditi lažni imidž mladog lidera, Željka Cvijanović šuti i gradi podršku iz sjene, a Tegeltija oštri zube. Njih troje trenutno su simboli buduće bitke za SNSD: porodična dinastija protiv stranačke elite koja ne želi da bude ničiji talac. Ako Dodik padne – ova borba neće biti tiha. Biće krvava politički, biće ličnih izdaja, biće rušenja dugogodišnjih prijateljstava i stranačkih bratstava.
SNSD pred unutrašnjim lomom
Stranka koja je godinama bila sinonim za čeličnu disciplinu sada ključa od nezadovoljstva. Oni koji su Miloradu Dodiku klicali na svakoj sjednici, sada ga iza leđa nazivaju teretom. Oni koji su do juče ćutali pred njegovim autoritetom, sada planiraju kako da ga smijene ili zaobiđu. Ako Dodik padne, pada i lažni sjaj SNSD-a kao monolitne partije. Iz pepela će izaći frakcije – one koje hoće Igora, one koje hoće Željku, one koje hoće Tegeltiju, i možda još neke koje čekaju iz prikrajka.
Jedno je jasno – više ništa neće biti isto. SNSD se pretvara iz mašine za proizvodnju apsolutne vlasti u poligon za lične obračune. I dok Milorad pokušava da kupi vrijeme, vrijeme radi protiv njega. Njegovi politički saveznici samo čekaju da se prvi put pojavi slab, bez zaštite funkcije i moći, da ga sruše isto onako kako su mu nekada aplaudirali – hladno i bez trunke milosti.
Najopasnija prijetnja dolazi iznutra
Milorad Dodik zna da ga neće srušiti međunarodna zajednica – ona ga je već otpisala. Neće ga srušiti ni opozicija – ona nikada nije imala snage. Srušiće ga njegovi ljudi, oni koji su najduže živjeli od njegove vlasti. SNSD ulazi u fazu političkog rata u kojem se ne zna ko kome kopa jamu, a kome se smije na sastancima. Porodica Dodik pokušava da zabetonira kontrolu, ali što je pritisak jači, otpor je žešći.
Budućnost SNSD-a je brutalno jasna: ili će postati privatna firma porodice Dodik, ili će eksplodirati iznutra u ratu frakcija, izdaja i političkih atentata – riječima i postupcima, ne mecima. Ali efekat će biti isti: kraj ere Milorada Dodika, bez obzira da li on to sada priznaje ili ne.
