
Posmrtni ostaci porodice Mahmutović - oca Amira, majke Hajrije i njihovo dvoje djece (1 i 4) - pronađeni su 14 godina nakon zločina...
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na godišnjicu ratnih zločina nad Bošnjacima Čajniča. Tokom maja 1992. godine na lokalitetu lovački dom na Mostini kod Čajniča ubijeni su bošnjački civili koji su prethodno zarobljeni u gradu ili okolnim selima, kao i na cesti prema Pljevljima dok su pokušavali pobjeći od rata.
Podaci Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine pokazuju da je na području Čajniča prijavljeno 138 nestalih osoba. Žrtve su ekshumirane na ukupno 32 lokacije, pri čemu je otkriveno devet masovnih grobnica. Najveća grobnica nalazila se u mjestu Mostina iz koje su u septembru 2002. ekshumirani posmrtni ostaci 18 žrtava. Mjesto Mostina je skrivalo još šest masovnih grobnica iz kojih su ekshumirana tijela ukupno 60 žrtava.
Najstravičniju priču otkrila je masovna grobnica koja je 2006. godine pronađena u šumi Čudanj, gdje su četrnaest godina nakon zločina skriveni ležali posmrtni ostaci čitave jedne porodice. Radi se o porodici Mahmutović iz sela Mahrevići koja je spas od zločinačke ruke tražila u bijegu kretajući se iz sela Mahrevići prema Goraždu. Najprije su pronađeni posmrtni ostaci majke Hajrije i njeno dvoje djece, godinu i po dana starog Amrudina i četverogodišnje Amre. Uz njih je pronađen zavežljaj koji je u sebi krio dječije flašice sa mlijekom, benkice i vunene čarape. Samo nekoliko stotina metara dalje na ovom lokalitetu, u pojedinačnoj grobnici, pronađeni su i posmrtni ostaci Amira Mahmutovića, Hajrijinog supruga.
Sud Bosne i Hercegovine je vodio nekoliko predmeta protiv pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), a koji su se odnosili na ratne zločine počinjene na ovom području. Osudio je Milorada Živkovića, Miluna Kornjaču, Milosava Jovanovića, Marijana Jovanovića i Slavku Jovanovića na kazne zatvora od šest do jedanaest godina. Optužbi su oslobođeni Duško Tadić i Stevo Jovanović. UDIK je 2021. dokumentovao ove predmete u publikaciji naziva "Ratni zločini u Čajniču - presude".
U junu 2015. Sud BiH je potvrdio optužnicu kojom optuženog Duška Kornjaču tereti da je "u periodu od sredine aprila 1992. do kraja juna 1992. na području općine Čajniče, u okviru širokog i sistematičnog napada Teritorijalne odbrane i Policijske stanice srpske opštine Čajniče, kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandant ratnog štaba Srpske opštine Čajniče te predsjednik Skupštine opštine i ministar odbrane u Vladi Srpske autonomne teritorije Hercegovina, kao svjestan učesnik udruženog zločinačkog poduhvata, planirao i naredio progon nesrpskog stanovništva iz općine Čajniče".
Iako je svima poznato da Duško Kornjača živi u Novom Sadu, on i dalje ostaje nedostupan pravosudnim organima Bosne i Hercegovine.
- I ove godine apelujemo na Republiku Srbiju da prestane pružati utočište ratnim zločincima. Ignorisanjem njihovih zlodjela i napora Bosne i Hercegovine da procesuira sve odgovorne za ratna zla devedesetih, Srbija samo usporava suočavanje s prošlošću koje je ionako težak proces, a porodicama žrtava produbljuje bol i nanosi nove traume, navodi se u saopćenju UDIK-a.
U povodu godišnjice, sjećamo se ubijenih bošnjačkih civila Čajniča i okoline.