Milorad Dodik, samozvani „vječni predsjednik“ Republike Srpske i počasni ambasador vlastitih mitova, ovih dana ne vodi samo entitetsku politiku – vodi i čitavu svoju porodicu u turističko-poslovno-ideološku ekspediciju u srce majčice Rusije.
I dok se većina političara u svijetu trudi da makar održi privid institucionalne ozbiljnosti, Dodik je odlučio da diplomatiju shvati kao porodični izlet s naglaskom na šoping, fotografisanje i traženje utočišta od dosadnih sankcija.
Ono što ovaj put razlikuje njegov boravak u Moskvi od uobičajenih jednodnevnih rukoljuba s Putinom jeste činjenica da je posjeta trajala pet dana – što je za jednog lidera entiteta iz BiH ravno državnoj turneji – ali i da je sa sobom poveo cijeli svoj domaćinski ansambl. Doslovno. Supruga, kćerka, zet, sin – svi su upakovali kofere i pošli u Moskovski porodični retreat. Da nisu zaobišli i kućnog ljubimca, bilo bi čudo.
Supruga Snježana, inače rijetko viđena na Dodikovim političkim igrankama, sada se pojavljuje kao počasna članica porodične ekspedicije. Tu je, naravno, i Gorica Dodik – entitetska princeza i bivša poslovna carica čiji su restorani, voćnjaci i građevinske firme utihnuli otprilike u isto vrijeme kada su američke crne liste odlučile da joj prepišu novi poslovni model: „kako preživjeti bez bankovnog računa“. Njen muž Pavle, vječno diskretni zet s biznis-nosom, pridružio se delegaciji, možda da se uvjeri ima li u Moskvi kakvog posla za preduzimljivog čovjeka bez američke vize.
Mlađani Igor Dodik, sin političkog patrijarha, nije propustio priliku da pokaže kako se pravi odmjeren balans između porodične lojalnosti i ljubavi prema sportu. Dok tata gura RS prema ruskom zagrljaju, Igor je u Moskvi našao vremena da pogleda utakmicu košarkaša CSKA – jer, kako bi jedan član elitne dinastije mogao propustiti kombinaciju biznisa i zabave? Supruga Ivana, koja s Goricom vodi ugostiteljske projekte kad nisu pod sankcijama, nije viđena, ali se šuška da se možda već raspituje za licence za otvaranje ruske franšize „Agapea“.
A kao pravi domaćin – jer svaka porodica koja drži do sebe treba vodiča kad ide u veliki svijet – ukazao se Duško Perović, šef predstavništva Republike Srpske u Moskvi. Čovjek koji, po lokalnim tračevima, ne vodi samo protokol, nego i ozbiljne poslove s likovima poput Rašida Serdarova, biznismena iz Dagestana koji, gle čuda, ima rudnik i hidroelektranu u RS. Spoj biznisa, moći i geopolitičkog šarma kakav bi i James Bond teško mogao ispratiti.
No, put u Moskvu nije, tvrde oni koji vole čitati između redova, bio isključivo romantična priča o ljubavi prema ruskom antifašizmu. Iako se formalno pravda prisustvom na Danu pobjede, stvarni cilj, kažu dobro upućeni, bio je daleko prizemniji – osiguravanje „papira“ koji bi omogućili nesmetan boravak i poslovanje porodice Dodik u Rusiji. Jer, kad vas bijeli svijet gleda ispod oka, a imovina u matičnoj zemlji klizi niz sankcijski tobogan, ne preostaje vam drugo nego da nađete novi topli kutak pod okriljem neke velike sile.
Milorad Dodik, istovremeno predsjednik entiteta, glava porodice i nekrunisani ambasador vlastite politike, očigledno više ne vjeruje u dobrodošlicu čak ni u državama koje priznaju Bosnu i Hercegovinu. Njemačka? Ne hvala. Austrija? Ni slučajno. Sarajevo? Samo kad mora. Moskva? Ah, Moskva je dom, ili barem postaje plan B.
U utorak, 13. maja, ova jedinstvena delegacija vraća se u domovinu. Sa sobom donose šta – slike s Crvenog trga, ruske „papire“ i možda koji novi poslovni plan u izgnanstvu. A narod? Narod ostaje tamo gdje je uvijek bio – pod sankcijama života, bez poziva na porodični safari.
Živjela diplomatija po domaćinskom receptu!
