Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine oštro se protivi predloženim izmjenama Zakona o radu, koje predviđaju da pauza tokom radnog vremena postane sastavni dio osmosatnog radnog dana.
Ove izmjene bi značile da radnici više neće morati ostajati duže na radnom mjestu kako bi nadoknadili vrijeme provedeno na pauzi.
Predložene promjene izazvale su burne reakcije među poslodavcima, koji smatraju da bi takva regulativa mogla uzrokovati značajne ekonomske gubitke. Kako navode, ukoliko 550.000 radnika u Federaciji BiH svakodnevno koristi pauzu od pola sata koja bi bila uračunata u radno vrijeme, posljedice bi se osjetile na produktivnosti i ekonomiji u cjelini. Prema njihovim procjenama, troškovi bi mogli iznositi više miliona konvertibilnih maraka dnevno, što bi na godišnjem nivou dostiglo stotine miliona KM.
Inicijator zakonskih izmjena je zastupnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu Haris Silajdžić, koji je objasnio da je cilj prijedloga unaprijediti prava radnika i uskladiti zakonodavstvo s praksama koje bolje štite njihove interese. Ubrzo nakon toga, podršku prijedlogu izrazio je i federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić, istaknuvši kako su odredbe o pauzi već uključene u draft novog Zakona o radu.
– Pauza bi bila uračunata u osam sati radnog vremena, bez potrebe za njenim naknadnim "nadoknađivanjem" – izjavio je Delić, naglašavajući kako je cilj novog zakona olakšati radnicima svakodnevne obaveze i doprinijeti ravnoteži između posla i privatnog života.
S druge strane, poslodavci tvrde da je prijedlog donesen bez adekvatnih analiza i konsultacija. Također, ukazuju na primjere iz drugih evropskih zemalja, poput Italije, gdje pauza za ručak može trajati i do dva sata, ali radno vrijeme se produžava do večernjih sati kako bi se nadoknadio prekid u radu.
Prijedlog Zakona o radu, koji uključuje ovu izmjenu, očekuje raspravu u Parlamentu Federacije BiH, gdje će se odlučivati o njegovoj konačnoj sudbini. Rasprava će, po svemu sudeći, biti podijeljena između onih koji smatraju da se ovom izmjenom unapređuju prava radnika i onih koji vjeruju da će ista nanijeti štetu poslodavcima i ekonomiji u cjelini.
