Mentalno zdravlje kod djece je ozbiljno narušeno tehnologijom, tačnije pretjeranim korištenjem mobilnih telefona i interneta, zbog čega je primjetno i povećanje govornih anomalija kod djece sa šest i sedam godina starosti.
Potvrdio je ovo u razgovoru za portal etto.ba Esmir Salihović, pedagog u Osnovnoj školi „Edhem Mulabdić“ u Sarajevu.
Osim toga, kaže Salihović, mentalno zdravlje je narušeno i asocijalnošću koja je prouzrokovana pandemijom COVID-a koju smo imali u predhodnom priodu.
„ Djeca su u tom periodu bila zatvorena u kućama i to je kod nekih od njih uzrokovalo depresiju i anksioznost. Sa djecom treba što više čitati da bi se podigla ta mentalna kondicija. Jako je bitno rano djetinjstvo, jer se tada zapravo formiraju pravila i navike ponašanja. Kao što kaže Dostojevski: „Sve što sam naučio, naučio sam do sedme godine“. Sve što se dalje odlazi u pubertet sve je teže ispravljati. Roditelji moraju imati nadzor i kontrolu nad upotrebom mobilne tehnologije“ rekao je Salihović.
Kaže da neka predviđanja zdravstvenih stručnjaka govore da će do 2030. godine generalno pola tinejdžera biti kratkovidno, tačnije da će imati problem sa vidom zbog velikog broja sati provedenih ispred različitih ekrana, tipa mobitela, laptopa i sl.
Internet nasilje
Internet nasilje naziva se još i virtualno zlostavljanje, nasilje preko interneta/mobitela, zlostavljanje preko interneta/mobitela, elektronsko nasilje, elektronski bullying ili cyberbullying, a odnosi se na bilo kakav oblik višestruko slanih poruka internetom ili mobitelom čiji je cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način oštetiti dijete, mlade ili odrasle koji se ne mogu zaštititi od takvih postupaka. Može biti u obliku tekstualnih ili videoporuka, fotografija ili poziva, a nasilje se sve češće odnosi na nekoliko oblika komunikacije, uključujući zvuk, slike, animacije i fotografije.
Salihović je upozorio da je u posljednje vrijeme prisutan porast internet nasilja nad djecom.
„Nije više u tolikoj mjeri prisutno fizičko nasilje među vršnjacima, koliko je prisutvo internet nasilje. Svako četvrto dijete je izloženo nekom neprikladnom sadržaju na internetu, svojom voljom ili ne. To može biti neželjena pošta pornografskog sadržaja na nekoj društvenoj mreži koju dijete koristi. Internet nasilje je zapravo najviše prisutno među djevojčicama koje su pubertetske dobi.Drugi oblici nasilja, tipa vršnjačkog nasilja u školama su u osjetnom padu. Razlog je što većina škola sada ima nultu stopu tolerancije, te je u zadnje vrijeme pojačana prevencija neprihvatljivih oblika ponašanja zbog čega je prisutan manji broj slučajeva vršnjačkog nasilja“ kazao je Salihović.
Objašnjava da je pedagoški imperativ zaštita mentalnog zdravlja, a prvi zadatak škole je jačanje samopouzdanja kod djece.
„Ono što je djeci potrebno zbog prevencije je što više kvalitetnog provođenja slobodnog vremena, te što više časova tjelesnog odgoja jer su zbog agresivne ishrane i sjedilačkog načina života prisutni i deformiteti kičmenog stuba kod djece. Mentalno zdravlje kao i fizičko je jednako bitno. Potrebno se vratiti navikama čitanja knjiga“ naglašava Salihović.
Mišljenja je da je na radionicama i časovima odjeljenskih zajednica potrebno što više raditi u pravcu prevencije konflikata i jačanja samopouzdanja.
„Jako je bitan razvoj emocionalne inteligencije, te da djeca zadovoljavaju četiri psihološke potrebe: ljubav, moć, sloboda i zabava. Kada kažem moć, mislim na moć koliko su oni kompetentni i koliko vladaju nekim vještinama i tehnikama, kako bi se osjećali važnim. To može biti vožnja bicikla ili programiranje nekog kompjuterskog jezika, da je dijete dobro u plivanju ili eventualno da se bavi nekim drugim hobijem u životu“ pojašnjava Salihović.
Epidemija popustljivog odgoja djece
Popustljivi odgoj podrazumijeva da roditelji djetetu pružaju puno ljubavi i pažnje, što je svakako pozitivno, međutim, problem je u tome što oni ne postavljaju granice dječijem ponašanju, odnosno ne discipliniraju dijete, a ako postavljaju određene granice, skloni su da popuste pred djetetovim pritiskom.
Koliko su djeca bezbjedna na internetu?
Roditelji popuštaju djeci najčešće zato što ne znaju kako bi ih drugačije umirili (dok su djeca još mala), međutim djeca se na taj način umire samo na kratko vrijeme, a onda ponovo nastavljaju sa zahtjevima i ispituju granice, odnosno moć roditelja. Također, popuštanje je često rezultat osjećaja krivinje roditelja koji žale što ne provode dovoljno vremena sa djecom, pa ne žele da ih u malo vremena što provode zajedno djeca pamte po silnim zabranama. No, upravo se tu nalazi velika zabluda jer su djeci potrebna određena pravila, odnosno granice kako bi se mogla prilagoditi pravilima koja važe u društvu.
Prema riječima Salihovića, jednako je važno i da oba roditelja usklade odgojno obrazovne postupke prema djeci, jer je prisutna epidemija popustljivog odgoja djece, tačnije nema principa kojih se potrebno držati.
„ U tom slučaju dođe do pedagoške inverzije, odnosno djeca roditeljima diktiraju pravila, tačnije da danas ne žele jesti nešto što je spremila majka nego traže neko drugo jelo, te da pored toga što imaju deset farmerki traže i jedanaeste. Jako je teško biti dosljedan.Naprimjer da ako roditelj izrekne kaznu od 14 dana djetetu da ona zaista i traje toliko, odnosno upoznati dijete s tim da tačno zna zašto mu je izrečena kazna i koliko će ona trajati“ zaključio je Salihović.
