Dok se javnosti servira narativ o „odgovornom upravljanju“, fiskalnoj stabilnosti i evropskim standardima, Vlada Federacije BiH u tišini poseže za novim zaduženjima teškim više od 120 miliona konvertibilnih maraka.
I to ne kroz dugoročne razvojne projekte, ne kroz investicije koje bi ostavile trag u realnom sektoru, već kroz kratkoročne kredite kojima se krpe budžetske rupe nastale lošim planiranjem i političkom neodgovornošću.
Na hitnoj sjednici, bez šire javne rasprave i bez ikakvog osjećaja političke nelagode, donesena je odluka o novom zaduživanju kod četiri domaće banke. Dok su ministri i premijer već ranije sebi osigurali veće plate i privilegije, građanima se šalje jasna poruka: novca nema – osim kada treba zadužiti budućnost.
Zvanično objašnjenje glasi da se radi o „kratkoročnom kreditu“ koji će biti vraćen do kraja godine. Nezvanično, ali sasvim jasno, riječ je o još jednom dokaznom primjeru da Vlada FBiH upravlja budžetom po principu improvizacije, a ne strategije. Privremeno finansiranje za prva tri mjeseca godine već unaprijed uključuje 120 miliona KM duga, kao da je zaduživanje postalo normalan, gotovo rutinski instrument preživljavanja administracije.
Posebno cinično zvuči obrazloženje da se sredstva koriste za rashode Budžeta FBiH za 2026. godinu. Drugim riječima, Vlada troši novac koji nema, zadužuje se unaprijed i ostavlja račun onima koji dolaze poslije – ili, još gore, građanima koji već danas jedva spajaju kraj s krajem.
Krediti su raspoređeni među „provjerenim“ bankama: ASA banka, Intesa Sanpaolo, Privredna banka Sarajevo i Union banka. Kamatna stopa od 1,99 posto predstavlja se kao povoljna, gotovo uspjeh, dok se prešućuje suština – da se država ponaša kao prezaduženi dužnik koji se raduje što još uvijek može dobiti kredit, umjesto da se pita zašto ga uopće mora tražiti.
Posebno je porazno što se Vlada u odluci poziva na „dobre međunarodne prakse upravljanja likvidnošću trezora“. U prevodu: politička nesposobnost i manjak vizije pokušavaju se zapakovati u birokratski jezik koji treba da zvuči stručno, odgovorno i evropski. Međutim, nijedna fraza ne može sakriti činjenicu da se budžet vodi na ivici, a da se sistemski problemi samo odgađaju novim kreditima.
Građani, koji su već opterećeni inflacijom, rastom cijena i padom kupovne moći, s pravom se pitaju kako to da za njihove plate „nema fiskalnog prostora“, dok se za političke elite prostor uvijek nekako pronađe – uz kredit, naravno. Dug koji se danas pravi neće vraćati ministri iz vlastitih džepova, nego oni isti građani kojima se svakodnevno objašnjava da moraju „stezati kaiš“.
Odluka o novom zaduživanju nije samo finansijsko pitanje – ona je politička poruka. Poruka da Vlada FBiH nema dugoročnu viziju, nema hrabrosti za reforme i nema problem da stabilnost sistema gradi na kreditima, dok se odgovornost gura pod tepih.
U zemlji u kojoj se dug normalizira, a odgovornost relativizira, kratkoročni krediti postaju trajno stanje. A Vlada FBiH, umjesto da bude garant stabilnosti, sve više liči na administraciju koja gasi požare benzinom – nadajući se da će se dim nekako sam razići.
