Kako se kalendar neumoljivo okreće prema izbornoj godini, bosanskohercegovačka politička scena ponovno pokazuje svoje najgore lice: ne zarađuje se autoritet radom, reformama ili vizijom, nego praznim obećanjima koja zvuče sjajno pred kamerama, ali su ekonomski suicidalna.
Sada je na redu Federacija BiH, gdje političari licitiraju rekordnim povećanjima penzija i minimalnih plata, uz neprekidnu propagandu da ovakve mjere spašavaju građane i penzionere.
Najavljeno povećanje penzija od čak 17% zvuči kao bajka: najniža penzija sa 599 KM trebala bi skočiti na oko 700 KM. Istovremeno, minimalna plata predložena od strane Saveza samostalnih sindikata BiH ide do 1.600 KM za visokoobrazovane radnike, što nominalno obećava pravednost prema zaposlenima. Ali iza ove predizborne bajke krije se hladna i brutalna realnost: takva povećanja nisu održiva i predstavljaju ekonomski samoubilački potez.
Bez temeljnih reformi, bez povećanja produktivnosti i bez ozbiljne borbe protiv sive ekonomije, ova povećanja samo privremeno uljepšavaju statistiku, a u isto vrijeme uništavaju budžet i privredu. Radnici se lažno tješe da će dobiti više, dok male i srednje firme već dižu ruke od poslovanja, suočene s povećanim doprinosima i porezima. Posljedica? Zatvaranje firmi, pad zapošljavanja, dodatna migracija radne snage i masovni prelazak zaposlenih u sivu zonu.
Penzijski sistem, koji je već na rubu stabilnosti, također je na udaru. Povećanje penzija bez povećanja broja obveznika i ekonomske ekspanzije dugoročno stvara rupe u fondu koje nijedan proračun ne može pokriti. Umjesto trajnog rješenja, država pravi privid socijalne osjetljivosti, dok sistem propada i građani sutra ostaju bez stvarne zaštite.
Ono što se sada radi je klasična predizborna manipulacija: političari dijele ono što ne postoji, grade iluziju da brinu za građane, dok istovremeno pripremaju ekonomiju za katastrofu. Ovo nije samo neodgovorno – ovo je kriminalno u ekonomskom smislu. Povećanja koja se sada obećavaju uništavaju supstancu države, teraju investitore, destimulišu rad, i onemogućavaju mlade, obrazovane ljude da pronađu posao.
U konačnici, riječ je o maskiranom socijalnom eksperimentu – građani će platiti ceh za kratkoročne političke poene. Kada se dim predizborne kampanje raziđe, preostaje samo ekonomija u kolapsu, prazni budžeti, neispunjena obećanja i porast siromaštva. Politika u BiH, kroz ovakve mjere, pokazuje da je spremna uništiti budućnost svoje zemlje radi nekoliko dodatnih postotaka podrške u anketama.
Ono što je sada na stolu nije reforma, nije briga za građane – to je ekonomski populizam u najgoroj mogućoj formi. Svako obećanje penzije od 700 KM ili minimalne plate od 1.600 KM bez sustavnih reformi predstavlja pravu zamku. Zamku u kojoj će građani platiti danak neodgovornoj politici, a ekonomska supstanca BiH biće nepovratno uništena.
S obzirom na veličinu opasnosti, ne radi se više o idejama, statistici ili obećanjima – radi se o preživljavanju ekonomije i svih onih koji u njoj rade, stvaraju i žive. Predizborni cirkus je počeo, a građani će, nažalost, platiti najskuplju kartu.
